Rečenice tipa “Nisam ja. On je kriv. On je prvi počeo!“, „Učiteljica nije dobro objasnila, zato nisam mogao da uradim domaći.“ deca izgovaraju gotovo svakodnevno! Ovakvo optuživanje drugih i nepreuzimanje krivice za sopstvene postupke može roditelje da dovede do ludila.
Ali, svi se mi s vremena na vreme branimo izgovorima. Pomislite samo na razgovor sa policajcem oko nepropisnog parkiranja. Deca mogu da čuju izgovore svuda oko sebe.
Evo kako da ih naučite da ne traže opravdanja i ne okrivljuju druge za svoje postupke.
Obratite pažnju na trenutak opravdavanja
Jedna od prvih stvari koju možete da uradite je da stavite detetu do znanja kada okrivljuje nekog drugog za svoje postupke. Dovoljno je da mu kažete “čini mi se da ti kriviš svog drugara što si ga udario”. Okrenite situaciju tako da dete shvati da je u vašim očima ono odgovorno za svoje ponašanje. Nema razloga da ulazite u raspravu ako se držite činjenica.
Bas sam mislio da procitam ovaj text jer mi je tema interesantna, ali podeliti ga u 10 j****** delova da bi nabudzili posetu sajtu je u najmanju ruku sramno!