Stisnimo zube i prepustimo ih svetu do određene granice. Deca moraju biti izložena umerenom nivou frustracije da bi naučila da se sama suočavaju s budućim životnim problemima.
Licemerno društvo
– Anksioznost, pa posledično i stres – ako ona traje duže vreme – najčešći je psihički poremećaj. Na primer, šanse da će neko patiti od anksioznosti za muškarca su 20, a kod žena čak 30 posto – kaže dr. Franić.
– Oni nisu dugoročni poremećaji, ali jednako kao i depresivnost spadaju u tzv. internalizirajuće. Međutim, problem je kod prepoznavanja tih stanja jer su mladi ljudi koji pate uglavnom okrenuti prema unutra, prema sebi.
Mi smo pomalo sebično i licemerno društvo, pa se dešava da školski sistem i roditelji pre psihijatru upute hiperaktivno dete problematičnog ponašanja koje je okrenuto “prema spolja” u trenutku kada dođu do spoznaje da se “mora nešto preduzeti”. Recimo, dete koje krši norme i pravila škole ima poremećaj pažnje.
A jedna velika grupa dece koja pati pritom ostaje nevidljiva, ne čuju se i ne shvataju se dovoljno ozbiljno iako ona traže pomoć! Često su roditelji velika prepreka jer to ne vide – oni znaju da detetu kažu “ajde, možeš ti to”, “nije to problem”, ne shvatajući da je to najgore što anksioznom detetu može da se kaže.
Jer, ono je sigurno to stotinu puta samo sebi to reklo i nije uspelo, a kad mu to još kažu majka ili otac, oni samo produbljuju njegov osećaj nekompetentnosti i depresivnosti. Uz to, roditelji su teško spremni da priznaju da im je dete bolesno, pogotovo psihički, to predstavlja jednu od najvećih narcističkih povreda za roditelja.
U Srbiji decu lovimo u neznanju, umesto da ih ohrabrujemo na putu ka znanju
– Na predavanju ste kazali da su se vaši pacijenti s godinama promenili i da su vam nekada dolazili učenici koji su se spašavali od mogućnosti gubitka prava na školovanje, a da vam danas dolaze srednjoškolci s odličnim ocenama.Maligni perfekcionizam
– Da! Jedan tip prosečnog pacijenta na početku moje karijere pojavljivao se u maju u pratnji majke, nezainteresovan i obično nateran na to od strane roditelja. Razlog? Ide po drugi put u isti razred i zbog smetnji ponašanja i odnosa prema školi preti mu gubitak prava na školovanje.
Danas u sličnom razdoblju susrećem adolescenta ili adolescentkinju, gimnazijalku s jednom ili dve četvorke preplavljenu teskobom hoće li uspeti da upiše željeni fakultet. Ponekad čak i opsesivno-kompulsivnu. To je paradoksalna situacija.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: REČ STRUČNJAKA
Danijela Budiša-Ubović: ‘Radovi u toku’ – značajna faza u procesu samospoznaje
Svaki pojedinac prolazi kroz sopstvene faze i procese samospoznaje - kao jednog značajnog puta do svoje prave prirode, do spoznaje svojih osećanja i načina na koji ćemo se sa njima...
Ranko Rajović: Škola ne služi da deca nauče matematiku i fiziku, već da razviju kompletnu ličnost
O nedostatku empatije kod dece Ranko Rajović je govorio u podkastu “Agelast” sa autorom i voditeljem Galebom Nikačevićem. “Kad imaju problem sa empatijom, oni se ne snalaze. Oni reaguju drugačije,...
Ti si blistava zvezda, ali ponašanje ti je nepovoljno
Sa ciljem da se prepozna i na što bolji način razreši situacija u kojoj je, kako kaže autorka, razgovor besmislen, Štefani Štal savetuje sledeće: Nažalost, ima situacija u kojima ni...
VERBATORIA NOVI SAD – mesto gde upoznajemo sebe, otkrivamo urođene talente i postajemo krojači svoje sreće!
Svaka donešena odluka je deo životnog iskustva. Lepog ili manje lepog, ali svakako korisnog. Ono što više izaziva nelagodu jeste neizvesnost pre nego što saznaš da li je odabir bio...
Nema komentara.