Slogani protiv kojih je utrošena tolika energija možda neće pomoći, ali neće bogzna kako ni odmoći. S druge strane, stvaranje nerealne slike sveta u kome žene imaju neograničene mogućnosti izbora kada je materinstvo u pitanju, definitivno predstavlja laganje i odmaganje ženama.
Odiseja zvana lečenje neplodnosti
Od optimističnog saveta iz ženskih magazina do savetovališta za neplodnost deli vas, dakle, samo šest meseci – stručnjaci preporučuju da nakon trideset pete godine potražite pomoć nakon šest meseci pokušavanja bez uspeha. Što znači da po logici stvari, za najmanje trećinu parova koji prvo dete pokušavaju da dobiju sredinom ženine treće decenije, put do roditeljstva vodi preko savetovališta za neplodnost.
Na svu sreću, jedan deo ovih parova uspeće da začne dete u sledećih godinu dana bez ikakve intervencije stručnjaka. Ali ako spadate u žene koje nisu te sreće, za vas tek počinje odiseja zvana lečenje neplodnosti. A kako to izgleda u Srbiji ukoliko ste obična smrtnica koja nema desetine i stotine hiljada dinara da ih potroši na privatne klinike, već ide redovnim putem? Evo jedne moguće verzije događaja, napisane na osnovu stvarnog iskustva:
Za početak, pod uslovom da se strogo pridržavate preporuka stručnjaka i javite lekaru čim primetite da ne ide sve baš kako bi trebalo, na prvi zakazani termin čekaćete mesec-dva. A kad vas specijalista primi, neće znati puno da vam kaže dok ne vidi rezultate vaših hormonskih analiza. Međutim, od rezultata vas možda dele meseci i meseci čekanja. Jer se rezultati dugo čekaju i kad ima reagenasa, a kada ih nema, što se još češće dešava, onda zovete i dolazite na svakih nekoliko nedelja da bi vam rekli kako još nisu gotovi. Dakle, niste još ni odmakli dalje od početka, a već je prošlo pola godine. Kada su rezultati konačno gotovi, vaš lekar je, eto nevolje, otišao na odmor i opet čekate par meseci na novi zakazani termin. Konačno, posle, za vas, predugog čekanja, rezultati su se konačno našli u rukama lekara. Jedna od mogućnosti je da će na osnovu njih zaključiti da mu trebaju neke dodatne analize – i opet jovo nanovo. Ili će mu trebati dodatno mišljenje nekog drugog specijaliste. Sledi novi krug zakazivanja, analiza, zakazivanja…
Prošlo je godinu dana i vi ste opet kod svog lekara, i još niste počeli ništa konkretno da radite po pitanju lečenja svog problema. Uviđate da ništa nije tako jednostavno kao što se činilo. Možda ćete u tom trenutku konačno dobiti neku terapiju. U tom slučaju moraćete da čekate i vidite hoće li terapija pomoći. Ode još šest meseci. Ali, ispostavlja se da dijagnoza nije dobra. Traži se dalje. Ispitivanja, čekanja, analize, čekanja. Pokušaji da zakažete novu kontrolu. Čekanja.
Kontrolu po kontrolu, analizu po analizu, i stvari se ipak zahuktavaju. Stigli ste nekako do prve inseminacije. Prva nije uspela, ali druga kao da jeste… nažalost, ipak nije. Ali morate na kiretažu, i posle nje da se oporavljate nekoliko meseci do sledećeg pokušaja. Već ste nadomak četrdesete, a na državno potpomognutu vantelesnu oplodnju imate pravo tek nakon tri neuspele inseminacije. Pritom, šansa za uspešnost vantelesne oplodnje sa četrdeset godina je 10% a vi imate tri pokušaja. Postajete svesni da vaša budućnost mnogo više zavisi od puke sreće nego od moći medicine.
Naravno, ima divnih priča u kojima je sve išlo kako treba. Nekima je odmah otkriven uzrok problema. Nekima je prva inseminacija uspela. Nekima je prva vantelesna oplodnja uspela. Nekim ništa nije uspelo, ali su prirodno zatrudnele kad su ih sve nade napustile. Sve je dobro što se dobro svrši. Ali za nezanemarljiv broj žena, stvari se ne završe uspehom. I nije malo onih koje se nakon godina povlačenja po klinikama, brojnih intervencija, izgubljenih živaca, izgubljenog vremena, izgubljenog novca, emotivnih slomova i razočarenja, osećaju prevarenim. Prevarenim od strane društva koje stvara sliku kako je sve moguće i medija koji bez griže savesti reklamiraju kasno majčinstvo.
Biološki ćorsokak
„Velika je laž da žene mogu da odlažu materinstvo dok ne postanu emotivno i finansijski spremne, dok ne ostvare karijeru i nađu savršenog partnera, i da će onda nauka da im obezbedi dete“, piše Tanja Selvaratnam, autorka knjige Velika laž: majčinstvo, feminizam i realnost biološkog sata. Ova pozorišna producentkinja, pisac i aktivista sa harvardskom diplomom pratila je uobičajeni recept za život: obrazovanje – karijera – nalaženje pravog partnera – brak – deca, i sredinom tridesetih počela sa mužem da radi na dobijanju potomstva. Međutim, stvari nisu išle kako je očekivala i posle tri pobačaja i sedam godina neuspelih pokušaja, shvatila je da se previše oslanjala na poluinformacije koje su je uljuljkivale u svemoć medicine. „Govore nam da je danas normalno imati decu u četrdesetim, ali nam ne govore da do tridesete godine 90% naših jajnih ćelija već potrošeno i da 77% pokušaja vantelesne oplodnje ne uspe“, piše Selvaratnamova. „Prosvećivanje ljudi pomaže im da prave bolje izbore. Zašto onda to ne radimo? Zašto se toliko plašimo da otvorimo tu temu?“, pita se ona.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: BEBOLOGIJA
Zašto bebe prestanu da plaču čim roditelji ustanu
Novorođene bebe mrze kad mama i tata sede. Ili leže. Ponašaju se kao mali tirani, surovi fitnes instruktori, drilujući roditelje tako da sve vreme budu u stanju pripravnosti, spremni da...
Nega pupka kod novorođene bebe – saveti pedijatra
Kako izgleda nega pupka kod novorođene bebe? Pupčani patrljak mora biti suv i čist. Najvažnije je sačekati da otpadne sam od sebe, a to se uglavnom dešava 15 do 20...
Danas je Svetski dan prevremeno rođenih beba: Doktor o glavnim uzrocima i posledicama
Svake godine 17. novembra obeležava se širom sveta kako bi se podigla svest o prevremenom rođenju i zabrinutost za prevremeno rođene bebe i probleme sa kojima se suočavaju njihovi roditelji....
Malo je falilo da se porodi u kolima: Tata Uglješa pozvao policiju, zahvaljujući njima stigli u porodilište
Aleksandra Nikolić iz Jajinaca umalo se jutros porodila u kolima, da se njen suprug Uglješa nije setio i pozvao policiju u pomoć. Kako je za Telegraf.rs ispričao ponosni suprug i...
Evo predloga za vas sajt. Budite pioniri u budjenju svesti o odlaganju radjanja. Vasi tekstovi o majkama su divna ideja, ali pogledajte ih malo pazljivije. Predstavili ste upravo majke koje su prvo gradile karijeru, pa tek onda radjale. To je njihov izbor i sasvim je uredu, ali zamislite zene koje citaju desetak tekstova o majkama koje su podredile radjanje njihovim zaista uspesnim karijerama. Pritom sve one imaju jedno ili dvoje dece( čast izuzetcima). Verujte da sam se ja zapitala da li sam normalna. Uopste se ne uklapam u taj kalup uspesnih zena. Mozda sam potpuno omanula? Imam 29 godina i 4 dece. O karijeri uopste ne razmisljam, iako sam uspela da zavrsim visoku skolu. U potpunosti sam posvećena porodici i planiram da to tako i ostane. Dakle, ja sam domaćica po sopstvenom izboru. U svom okruženju imam nekoliko fakultetski obrazovanih zena koje su se posvetile porodici. Neke od njih imaju i vise dece nego ja. Dakle, u Srbiji postoje i takve žene. Potpuno nevidljive za medije. A iz teksta koji ste objavili, izgleda najneophodnije Srbiji.
Svako pravi svoj izbor i nije lijepo da bilo ko svojim izborom trlja nos drugima, Podjednako dobri i veliki ljudi mogu biti i zene koje ne zele djecu, koje nisu mogle da imaju djecu i one sa jednim, dvoje, petero ili vise djece…
Tuzno je sto su cesto muskarci neodgovorni i nespremni da imaju djecu i brinu o porodici. Mnogo je pritisaka na zeni… A opet i ne biraju cesto parovi kad ce imati djecu, ako su pametni prvo gledaju da obezbjede egzistenciju. Pa kako da se u ovakvom drustvu parovi bez finansijske i druge podrske i odluce da stvaraju bijedu i nesrecu… Ovi drugi, koji su u prilici da imaju neka solidna i stabilna primanja ili neku roditeljsku pomoc, prirodno prije i dobijaju djecu…
Svi parovi koje poznajem, a poznajem ih nekoliko, koji su dobili djecu sa autizmom, Daunovim sindomom i sl. problemima, dobili su ih u svojim dvadesetim. Takodje, za neke bolesti, poput autoimunih, statistika pokazuje, da se smanjuje procenat mogucnost pojave istih, proporcionalno sa povecanjem godina roditelja, i jos neke prednosti idu tome u prilog. Mozda svako treba u svojim dvadesetim da provjeri svoje hormone, jajne celije i spermatozoide i da onda ima neku sliku koliko i do kada moze da odlaze roditeljstvo. Medjutim, zaboravljamo najvazniju stvar, srecna i zdrava djeca se radjaju samo u srecnim pordicama, gdje ima ljubavi. Nismo zivotinje da prvo mislimo o razmnozavanju i da sa prvom/prvim pravimo djecu. Ne treba ni srljati i praviti djecu sa bilo kim, bitnije je pronaci pravog partnera pa makar onda i usvajli djecu. Zasto se ne pokrene malo tema i ovoj mogucnosti i da se malo uradi i promocija usvajanja djece?!
Sjajan tekst, svaka čast! Moram nabaviti i knjigu 🙂
Nisu samo godine faktor a svi o njima pricaju
O necemu vaznijem se cuti
Vazno je koliko zena vodi racuna o sebi
Na klinikama za vantelesnu oplodnju ima toliko zena u dvadesetim godinama jer zaista ne vode racuna o ishrani, kretanju…
Nisu krive
Uglavnom su neobavestene
U korenu vecine reproduktivnih problema je nacin zivljenja … neoragnizovanost, neredovnmi obroci, konzumiranje brze hrane
Sve manje zena sprema sebi hranu, sve vise posezu za trans mastima i secernim bombama u gotovoj hrani
Dalje:
Mnogo trudnica klizne u gestacijski dijabetes sto stvara sve vise dece rodjene sa predispozicijom za poremecaj paznje i autizam…
Jos nesto…Nasi ginekolozi sakom i kapom prepisuju hormonske terapije mladim devojkama umesto da ih posavetuju da ginekoloske probleme poput izostanka ciklusa , bolnog cikluca, PCOS rese uobrocavanjem i izbacivanjem secera i belog brasna iz ishrane
Nisam odlagala trudnocu Cekala sam onog pravog sa kojim cu imati dete
Vantelesna namje uspela iz treceg pokusaja u 42.godini
U borbi za potomstvo naucila sam puno o znacaju pravilne ishrane i kretanja
Sreca pa smo morali da se pomucimo da prodjemo kroz procedure vantelesne te sam uvidela svoje greske, promenila ishranu i odnos prema kretanju… Sada Imamo zdravog i lepog sina (nasa genetika, nije donacija)
Doticni dr.Perovic iz vaseg clanka je radio aspiraciju jajnih celija. Kul tip. Smiren. Prijatan. Ocigledno mi je dobro upecao celije 🙂
Jedna od njih dala je sina koji je sada kraj mene