Tradicionalna igrališta deci ne pružaju mnogo prilike za improvizaciju – zna se čemu služe ljuljaške, klackalice, tobogani. Sa prirodnim elementima to nije baš tako jednostavno, i deca sama odlučuju na koji način će elemente koji su na igralištu upotrebiti u igri.
Više igre, više mašte
Najnovija studija, koju su sproveli stručnjaci sa Univerziteta u Tenesiju, bavila se upravo ponašanjem dece na igralištu koje je renoviranjem iz urbanog, sa metalnim mobilijarom ofarbanim u jarke boje, prepravljeno u prirodno, i to dodavanjem drveća, potočića, stena, debala, venjaka i cveća.
Pokazalo se da su posle renoviranja deca na igralištu provodila dvostruko više vremena i da su bila fizički aktivnija nego ranije, razvijajući kondiciju, muskulaturu i motoriku. Što je posebno interesantno, deca su u većoj meri koristila maštu prilikom igre. Tradicionalna igrališta deci ne pružaju mnogo prilike za improvizaciju – zna se čemu služe ljuljaške, klackalice, tobogani. Sa prirodnim elementima to nije baš tako jednostavno, i deca sama odlučuju na koji način će elemente koji su na igralištu upotrebiti u igri.
Istraživanja su pokazala i da prirodna igrališta menjaju način na koji se deca međusobno ophode. Na betonskom igralištu, najjača deca obično dominiraju u igri. Na prirodnom, deca se ponašaju kooperativnije. Štaviše, mnogo je manje nasilja među decom, jer način na koji se igraju podstiče saradnju.
Holandsko igralište kakvo nedostaje deci u Srbiji
Izazov po meri deteta
Zašto su prirodna igrališta bezbednija? Za početak, dizajneri klasičnih igrališta pokušavaju da ih učine što zanimljivijim, i smišljaju vratolomne elemente na koje se mogu popeti i nedovoljno spretna deca. Prirodna igrališta sastoje se od elemenata koji se savlađuju postepeno, tek kada je dete dovoljno spretno da se snađe na njima.
Takođe, tobogani i ostale klasične sprave koje imaju samo jednu upotrebu vremenom postaju dosadni deci, pa ona počinju da ih koriste na razne opasne načine za koje nisu predviđeni, i to dovodi do povređivanja.
Elen Sandseter, profesorka psihologije iz Norveške i jedan od vodećih stručnjaka za dečju igru i nošenje sa rizicima na igralištu, prednost daje prirodnim igralištima: „Prirodna igrališta su najizazovnija sve uzraste dece, koja, da bi se pravilno razvijala moraju da preuzimaju rizike i prevazilaze svoje strahove. Penjalice koje imaju jednak razmak između prečki za dete ne predstavljaju pravi izazov. Na njih se ona mogu popeti i vezanih očiju. Međutim, na drvetu su razmaci različiti. Dete mora da oseti grane, njihovu čvrstinu i izdržljivost. To znači da mora neprestano donositi odluke o stepenu rizika i procenjivati svoju okolinu.“
Kad je igra bila zabavna: fotografije iz vremena pre bezbednosnih regulativa
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: DIZAJN
Biblioteka koja je radnim stolovima priključila ogradice pokazala koliko malo je potrebno da se roditeljima olakša život
Kada je barbara Vidman kao samohrana mama podizala svog sna, bila je iskusila koliko je teško voditi decu u javne prostore koji nisu projektovani sa idejom da omoguće porodicama da...
Prvi beogradski crtani film Macak Žuća i drugari
Dušanka Komnenić je naša umetnica, profesorka i mama jednog dečaka. Od aktivnosti koje joj nikad ne dosade Dušanka voli da šeta po Beogradu, najviše u Krugu dvojke. Pre nego što...
Dela Uroša Đurića u kolekciji bečkog muzeja “Albertina”
GOTOVO mi je nestvarno što su moja dela ušla u muzej kakav je "Albertina", koji je u rangu "Luvra" ili "Ermitaža". Tu se čuva jedna od najvećih svetskih zbirki crteža...
Kreativni povratak u svakodnevicu – specijalna ponuda poklon setova
Svi se vraćaju na svoje mesto polako. Roditelji na svoje poslove koje su do skora većinom obavljali od kuće, a deca završavaju svoje školske obaveze, mališani se vraćaju u vrtiće....
Nema komentara.