ANA SABO, LONDON, ENGLESKA/ROĐENA U UKRAJINI
Ukrajinska kultura vrti se oko dece koja se paze i neguju, ali im nedostaje saosećanje prema majci kao pojedincu. Od nje se očekuje da odustane od života, hobija i posla kako bi negovala dete. Tek je počela da se pojavljuje kultura zajedničke odgovornosti, kada otac učestvuje jednako kao i majka u vaspitavanju i nezi deteta. Ume da bude teško u potpunosti preuzeti na sebe uspavljivanje bebe.
Pre nego što sam se porodila, nisam se brinula kako će spavati moje dete. Mislila sam da će proraditi urođeni instinkti i sve će biti lepo kao u reklami za pampers. Ali pre samo godinu dana spavala sam otprilike tri sata dnevno. Mojoj ćerki, Anet Elizabet, konstantno je trebalo umirivanje i plakala bi tokom čitave noći. Isprobali smo sve moguće metode kako bismo je umirili i uspavali. Imali smo ritual, koji je podrazumevao igru, kupanje i čitanje knjige, ali sve je bilo uzalud.
Drugi su me savetovali da samo iščekam i govorili mi da će krenuti da spava čitave noći kad prestanemo s dojenjem. Ali počela je da se hrani na flašicu s osam meseci, a i dalje se budila noću, ponekad na svakih 45 minuta. Bila sam toliko umorna i nervozna da sam počela da oboljevam od raznih virusa. Prilikom jedne zasebne posete lekarki zbog gripa, ona se veoma zabrinula za moje zdravlje. Kad sam joj rekla da sa 18 meseci Anet i dalje ne spava celu noć, rekla mi je da moramo da je naučimo da spava. Nikad nisam mislila da je to opcija zato što su me svi savetovali suprotno. Ljudi su mi govorili stvari kao što su: “Učenje spavanju izmislili su ljudi koji mrze decu” ili su mi govorili da ću tako zauvek izgubiti detetovo poverenje.
Ali sad mi je žao što nismo isprobali ranije — trebalo nam je dve noći da se Anet navikne da zaspi sama. Oduvek sam smatrala da moram da imam dobar razlog za upotrebu jednog tako “surovog” metoda i da ću uspeti da je uspavam samo pričom. To se, međutim, nikad nije desilo.
Izvor: tonic.vice.com / Lola magazin