Ne mislimo da roditelji treba da “tepaju” i koristiti “bebi” govor, već da pričaju tako da ih dete stvarno razume i da može pratiti tok komunikacije.
Piše: Dragana Aleksić
Komunikacija nije samo puko prenošenje informacija, već i važan element u vaspitanju, pomoću kojeg možemo podstaknuti dete na aktivnost, na razmišljanje, pa i na motivaciju i samopouzdanje!
Deca su pametna mala bića, brzo i lako uče i pamte, što roditelje često može zavarati, pa se prema njima ponašaju kao prema odraslima, a ne kao prema deci.
To se najbolje vidi kroz primere u komunikaciji kada roditelji pričaju s mališanima kao sa sebi ravnima. Pritom, ne mislimo da roditelji treba da “tepaju” i koristiti “bebi” govor, već da pričaju tako da ih dete stvarno razume i da može pratiti tok komunikacije.
Zato je korisno da se u razgovorima s decom uzrasta dve, tri, četiri godine, pridržavamo ovih jednostavnih pravila.
1. Obratite se detetu imenom i budite u istoj ravnini. Deci najbolje skrećete pažnju kada prva rečenica počinje njihovim imenom i to kada ste u istoj visini s njim, jer komunikacija ne može početi sve dok se ne napravi kontakt očima sa sagovornikom. To što vi pričate dok je dete pored vas uopšte ne znači da ste uspostavili komunikaciju i ne ljutite se na dete ako vas nije slušalo. Ono jednostavno nije moglo razumeti da pričate njemu. Zato se spustite na njegovu visinu i kažite – “Marko, idemo kod bake na ručak. Dođi da se spremimo.” Kada ste uspostavili ovakav kontakt možete nastaviti da pričate jer onda dijete razume da govorite njemu. Ipak, što je dete mlađe, to kontakt očima treba duže trajati, tj. treba da ga gledate sve vreme razgovarate.
2. Koristite reči koje koristi i dete. Nekada roditelji u želji da obogate detetov rečnik koriste reči koje su detetu, zbog uzrasta i verbalnih sposobnosti, komplikovane za izgovor i čije značenje mu je nepoznato. Međutim, ovo dovodi do dve situacije – prva je da nas dete ne sluša jer nas ne razume, a druga je da dete uđe u frustraciju jer, i pored želje i volje, jednostavno ne može ponoviti neku reč. Zato se držite one stare “sve u svoe vreme”, odnosno učite dete “težim i složenijim” rečima kada ono od vas zatraži da mu ih pojasnite. Naravno, vi možete postupno uvoditi nove reči, ali ne kada su one u formi zahteva za dete, već samo na “nivou priče”, a ono će vas samo pitati kada želi da mu objasnite neku reč i tada je pravi trenutak da to napravite.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: RODITELJSTVO
Dr Vlajko Panović: Prvorođena i drugorođena deca imaju potpuno drugačiju dinamiku odrastanja
O razlikama u odrastanju prvorođenog i drugorođenog deteta u jednoj porodici, ali i načinu na koji se roditelji prema njima postavljaju - govorio je dr Vlajko Panović. Fokus je bio...
Deca nam okupiraju kuću, život, budućnost… i menjaju sve iz korena
Okupiraju našu kuću koja je do skoro bila besprekorno čista i uredna, a sada su svuda ‚nered razbacane igračke, fleke od hrane i deca koja trče unaokolo i jure se....
Da li biste prihvatili ovaj posao? Ili ga možda već radite…
Veoma je važno da imate sposobnost da izdržavate sate i sate stojeći, da ne očekujete redovne obroke, da ste dostupni 24/7, po mogućstvu da imate diplomu iz medicine, visoke kulinarske...
Sve NIJE stvar organizacije. I tačka.
Moja najbolja drugarica je samohrana majka. Njeni dani izgledaju otprilike ovako: ustane, doji bebu dok starije dete gleda crtani, sprema doručak, hrani ih, oblači, pakuje ručak, sprema sebe za posao...
Nema komentara.