Poklanjanje ocena u Srbiji: „Mi nemamo dete koje ima ocenu ispod trojke“

To je linija manjeg otpora, to je velika nepravda prema deci koja imaju izuzetna postignuća, to je pre svega jedan mediokritet koji se stvara u društvu

U najnovijem izdanju podkasta Mamazjanija gostovala je Danijela Kvas, jedna od najpopularnijih i najboljih profesorki srpskog jezika, književnica i majka dvoje dece. Ispostaviće se da je ono što ova žena ima da kaže o srpskom školstvu veoma važno – ovaj podkast pogledalo je više od pola miliona ljudi.

Znamo da su poslednje tri godine za srpsko školstvo bile naporne, ali i tragične. Vreme pandemije je za školu bilo izazovno i pokazala nam sve slabosti obrazovnog sistema, ali je iznedrilo i nešto dobro – upoznali smo nastavnike u „školi na daljinu“. Danijela je jedna od nastavnica koje su se izdvojile iz mase, a čijoj popularnosti je doprineo specifičan metod predavanja, neposredan odnos sa đacima i velika ljubav prema poslu kojim se bavi.

- Advertisement -

Danijela je pričala o našem obrazovnom sistemu punom rupa, o roditeljima koji nemaju vremena da pomažu u učenju i domaćim zadacima, ali su ubeđeni da njihova deca moraju biti vukovci i da je petica jedino merilo znanja i kvaliteta.

Između ostalog nastavnica Kvas govorila je i o ocenjivanju, poklanjanju ocena i tome što je u našim školama ocena merilo svega.

„Pa mi nemamo dete koje ima ispod trojke uopšte ocenu. Malo je škola, da ne kažem, doći ćemo u situaciju da na prste nabrojimo one koji imaju manje od tri. Jer vi kada date detetu manje od tri, bi onda moerate opet silnu papirologiju negde da dokažete šta ste vi sve radili, kakvu ste mu pomoć pružili. Šta ste vi učinili da to dete ima, odnosno zašto bi dete imalo ocenu manju od trojke. I onda, kako da kažem, to je linija manjeg otpora, to je velika nepravda prema deci koja imaju izuzetna postignuća, to je pre svega jedan mediokritet koji se stvara u društvu da smo svi isti, da smo svi fantastični, da niko ne sme da talasa, jer ako se neko izdvoji kao stvarno vrhunski talenat u nečemu, onda on treba da bude nekako ta ista perica kao i ona petica koja je na kraju krajeva i poklonjena ocena – pa ima i toga, je l‘ tako, da se našminkaju te ocene nekako na kraju zarad lepote života, srećnih roditelja, srećnog društva, boljeg proseka“, rekla je Danijela, a potom zaključila:

„To je velika nepravda prema deci koja imaju izuzetna postignuća. Roditelji su zacrtali da im deca budu vukovci, ali nije normalno da svi imaju sve petice, pustite dete da bude dete.”

Izvor: Zadovoljna.rs

spot_img

Najnovije

Na današnji dan je rođen Nikola Tesla, čovek koji je osvetlio svet

Poznato je da je Nikola Tesla imao mnoge neobične i nesvakidašnje navike, ali se veruje da je većinu njih praktikovao kako bi mu mozak bolje radio.

Na bake oduvek miriše detinjstvo. One su majstorice koje čistom emocijom boje dane, a kasnije sećanja i ušuškavaju ih toplinom svog zagrljaja.

Najukusnija jela, najlepši raspusti, savladana životna lekcija, savet zlata vredan – sve to nosi bakin pečat. Piše Marija Bulajić Škuletić

Šta razmak između članova porodice na dečjem crtežu može da nam kaže?

Dečji crteži nisu presuda o porodici, već odraz jednog trenutka, jedne emocije ili jednog doživljaja. Kada ih posmatramo sa radoznalošću, bez osuđivanja i brzih zaključaka, oni mogu postati dragocen način da bolje razumemo svoje dete.

Trener nije tu da stvori šampiona. Tu je da pomogne detetu da postane čovek.

Kada se govori o dečijem sportu, najčešće se priča o rezultatima, medaljama, pobedama i talentu. Međutim, suština sporta u dečijem uzrastu nalazi se na drugom mestu. Piše: Filip Gacić

Slobodna igra: zašto je detetu potrebno vreme u kojem „ne radi ništa“

U svetu u kojem se detinjstvo sve češće ispunjava obavezama, treninzima, radionicama i različitim aktivnostima, lako zaboravljamo jednu važnu stvar: dete se najviše razvija upravo onda kada se igra slobodno.

Pratite nas

KOMENTARI

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

SLIČNI ČLANCI KOJI VAS MOGU ZANIMATI:

spot_img