Teško je uskladiti sad i obaveze i časove u igru. Ali evo primera, dajte onda – paukova mreža, čarobna linija da vode loptu…
Mada neko kaže – pa to nije škola? Što nije škola?! Neka se smeju!
Kad sam radio u Sloveniji pitala me jedna koleginica: „Ranko, kakva je to škola kad se učenici smeju?“ – kažem – ‘Ne znam, nisam psiholog, ali da mene pitaš – ovo ti je najbolja škola.’
Oni ustvati misle da se igraju, a zapravo uče, uče da se kreću, da povezuju informacije, da nabrajaju, da ponavljaju lekciju, onda naša pitanja – gde je nama važniji put do odgovora nego odgovor.
Škola mora da bude takva, da se njima vrati osmeh i da nema stresa!
I to kad nauče tako – kroz igru – to se pamti. Zašto? Svaka ta igra ima misaone procese. Dete kad misli – nauči. Šta je suprotno – pa kad uči napamet onda zaboravi!
‘Ajte onda vratite deci – da učenje liči na igru!
Izvor: Facebook/KTV televizija