Kako reagovati kada na sred radnje ili usred prepunog autobusa vaš, to tada, divni mališan, krene da pravi scenu i vrišti na sav glas? “Samo sačekaj da dođemo kući”, sopstveni nervni slom kao odgovor na njegov bes ili, najmanje očekivano – apsolutno neobraćanje pažnje na histerično dete?
Iz ovog razloga, uvek iskazujem puno poštovanje svakom dvogodišnjaku koga sretnem u autobusu ili avionu. Sa izuzetkom vozača i posade u pilotskoj kabini, niko od prisutnih nema veću moć kontrole nad daljim tokom puta od ovog ljupkog malog stvorenja. Uspaničenim roditeljima obavezno uputim osmeh podrške i razumevanja. Oni skrivaju pogled, stideći se onoga što verovatno sledi – trenutka kada se njihova devojčica pretvara u malog monstruma. Usrdno se molim da nisu zaboravili da ponesu dovoljno markera, grickalica i neki dobar sedativ za sebe.
U našim očima, dete koje se nekontrolisano bacaka po podu prodavnice ispred police sa čokoladama, nemininovno otkriva naše najdublje nesigurnosti strancima koji posmatraju taj prizor. Bez obzira na to što posmatrači mogu reagovati saosećajno ili uz dozu humora, njihovo prisustvo u tom trenutku za nas predstavlja samo jedno: potvrdu najgorih slutnji da smo sve vreme grešili u vaspitavanju deteta. Svakako nam nisu smeli tek tako dopustiti da bebu odvedemo kući iz porodilišta, a da prethodno ne provere hoćemo li moći da je vaspitavamo. Pošto smo očigledno već napravili nepopravljivu štetu, onda je svejedno da li ćemo na kraju kupiti tu čokoladu.
Ni po koju cenu ne reagujte na provokacije
Tajna uspeha naše junakinje sa parkinga počiva u njenom svesnom izboru da ignoriše obzirnost. Iako svesna činjenice da sam stala i netremice ispratila čitavu scenu, ni jednog trenutka nije dozvolila da moje prisustvo poremeti njenu kontrolu nad situacijom, baš kao što to nije dopustila ni svom trogodišnjem sinu. Da sam u tom trenutku mogla da se vratim unazad, u vreme kada sam i sama bila mlada majka, i da sebi dodelim jednu osobinu, to bi svakako bila ta čudesna moć da zadržim kontrolu nad ovakvom situacijom.
Dok su ulazili u auto, čula sam dečaka kako preti: „Kad dođemo kući, idem pravo u svoju sobu!“ Na šta je majka smireno odgovorila: „Mislim da je to odlična ideja.“
Šah-mat.
Izvor: theweek.com/Eci peci
Била сам сведок напада беса једног трогодишњака (по мом мишљењу) који је почео да се ваља у маркету због недобијене играчке. Млада мама је у моменту почела као и он да се ваља и вришти. Остали купци су стали, али је и њен синчић престао и устао, све време гледајући у њу, широм отворених очију.
Млада жена је исто тако устала и мирно наставила да купује даље. Дете је и даље збуњено, ишло за њом.
А онда се зачуо аплауз.