Separaciona anksioznost roditelja: Ako te pustim da naučiš sam, šta ću onda ja?

Nerešena separaciona anksioznost sa svojih roditelja prenosi se na decu te odrasli ljudi zavise od svoje dece čineći njih zavisnim od sebe i nesamostalnim za život.

Piše: Sunčica Jovanović, psiholog i psihoterapeut

Kada roditelj radi ono što dete može samo ili uz njegovu pomoć, ne prenosi mu funkcije neophodne za samostalan život, onesposobljava ga, a samim tim i (uglavnom nesvesno) čini ga zavisnim od njega samog – od njegovih finansija ako mu, na primer otac sinu, ne prenosi zanat i ne uključuje ga u svoje aktivnosti ili uključuje ali stalno govori verbalno i neverbalno da je nesposoban, zelen, balavac, klinac, podsmeva se, takmiči, stalno ističe kako ima više iskustva od njega i šta je sve on u životu prošao;

- Advertisement -

Ili majka koja ćerku ne uči kuvanju i govori kako će ona sama lakše, kako da se ne meša, kako ona ne zna, kako je smotana, kako će se ispržiti, povrediti, zabrljati sve…

Stereotipni su primeri ali u mojoj praksi i dalje najčešći.

I sin i ćerka dobijaju potvrdu roditeljevih reči u realnosti jer u tom trenutku jesu smotani i greše – jer uče nešto prvi put. Onda se duboko zaključava uverenje da za nešto nisu sposobni, da su zeleni, glupi itd…. Te kako uvek moraju da se oslanjaju na roditelja ili nekog drugog u životu.

Jedna majka je odrasloj ćerci rekla:“Ako ti to naučiš (da kuvaš) šta ću ti ja.“

Nerešena separaciona anksioznost sa svojih roditelja prenosi se na decu te odrasli ljudi zavise od svoje dece čineći njih zavisnim od sebe i nesamostalnim za život.

U gornjim primerima dobro je da, kada učite nešto decu, da ih bodrite dok greše, pokušavajući da ih ispravljate uz optimizam i pozitivan stav. To je naporno raditi i veoma korisno.

- Advertisement -

U partnerskim odnosima, kada jedan partner radi dosta toga umesto drugog, u pozadini može da stoji osećaj straha od napuštanja – moram sve da radim da ti bez mene ne bi mogao/mogla.

I tu možete da naslutite probleme i nezadovoljstva u odnosu „odrasli-odrasli“ koji će nastati. Smanjeni samopouzdanje kod oba partnera, isfrustriranost, stalno razočarenje, povređenost, osećaj uskraćenosti, neuzvraćenosti itd…

Ali se veza ne napušta, jer je najveći strah biti sam, odnosno prevelika je separaciona anksioznost.

Izvor: Moj psiholog

Strah od škole: Zašto se javlja i šta možemo da učinimo?

Strah od škole: Zašto se javlja i šta možemo da učinimo?

Za većinu dece, polazak u školu ili povratak u školsku klupu nakon raspusta predstavlja događaj koji sa nestrpljenjem očekuju i kome se raduju. Međutim, kod jednog broja dece javlja se strah od škole

 

spot_img

Najnovije

Razlika u prilagođavanju na školu: dete koje zna i dete koje ne zna da čita i piše

Uz dobru saradnju roditelja i učitelja — svako dete pronađe svoj tempo i svoj put.

Znanje nije privilegija: Počitaj priče sa terena koje otkrivaju kako pomoći deci iz ranjivih grupa

Već više od 20 godina humanitarna organizacija SOS Dečija sela Srbija kroz svoje programe pruža edukativnu podršku deci i porodicama kako bi deca ostala u sistemu obrazovanja, razvila radne navike i dobila priliku da napreduju.

Svetski dan zagrljaja: mali gest koji pravi veliku razliku

Postoje dani kada nam nije potrebna velika mudrost, duga objašnjenja ni savršene reči. Potreban nam je samo – zagrljaj.

Zagrljaj je biološka potreba usađena u naš kod

Zagrljaj treba da bude na samom vrhu prioriteta u našem domu, a i šire...

Čemu služe domaći zadaci (i kako pomoći detetu, a da ih ne radite umesto njega)

Domaći zadaci retko ostaju samo između deteta i sveske. U većini porodica oni brzo postanu porodična aktivnost – uz uzdahe, podsećanja, pregovore i pitanje koje se stalno vraća: da li pomažem svom detetu ili mu zapravo odmažem?

Pratite nas

KOMENTARI

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

SLIČNI ČLANCI KOJI VAS MOGU ZANIMATI:

spot_img