Završava li se roditeljska uloga odrastanjem deteta, ili se transformiše u neki drugi oblik? Šta otežava a šta olakšava odlazak?

Ovde nije reč o tabuizaciji nekih tema i pravljenju veštačke slike i predstave o roditelju, ili neprirodnoj relaciji između dece i roditelja. U svakodnevnom životu neprestano se susrećemo s novim izazovima. Otvorena komunikacija oslobođena vrednovanja roditeljskih postupaka u prošlosti pruža nam nove mogućnosti za kvalitetniji život u sadašnjosti.
Dete ima roditelje onakve kakvi oni jesu. Roditelji ne mogu da budu nešto drugo do to što jesu. Niti je potrebno da budu nešto drugo do to što jesu. Jer muškarac i žena postaju roditelji ne zato što su dobri ili loši, nego zato što se vezuju kao muškarac i žena. Samo tako postaju roditelji. Stoga dete mora da prihvati od roditelja život onakav kakav su mu oni dali. Roditelji mu ništa ne mogu ni pridodati ni oduzeti. Ni dete ne može ništa da pridoda ni da izostavi. Tek kad ono prihvati takav život, nestaju niti lojalnosti i dete može od svog života da napravi nešto novo, ne mora više da ponavlja sudbinu svojih roditelja, jer u njemu dalje žive i otac i majka, ali dete je više od toga.
Srećna deca
Šta je to što decu čini srećnom? Kada su i njihovi roditelji srećni s njima. I to – oba roditelja. A kada su oba roditelja srećna s detetom? Kada prepoznaju, poštuju i vole sebe u detetu, i kada u detetu prepoznaju onog drugog – svog partnera, muškarca ili ženu, i tog drugog u njemu poštuju, vole i raduju mu se.Mnogo se priča o ljubavi. Ali gde se ljubav zapravo najlepše ispoljava? Kada se radujem svojoj ženi, kada je poštujem i volim onakvu kakva jeste, kada se ona raduje meni, poštuje me i voli onakvog kakav jesam, i kada se radujemo i volimo svoje dete, upravo takvo kakvo ono jeste.
Onda moć koju osećaju u odnosu na dete roditelji mogu da shvate kao zadatak. Tu moć pre svega vrlo duboko spoznaju majke, već samim tim što tako dugo žive u simbiozi sa svojim detetom. Onda tu moć više ne osećaju kao nadmoć, nego je spoznaju kao snagu podarenu im za određeno vreme u službi detetu…
Piše: Vlado Ilić, sistemski terapeut
Izvor: Ona magazin
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: PORODICA
“Od žena dobijam podršku, a muškarci mi se smeju”: Predrag uzeo porodiljsko odsustvo kako bi bio uz sina
Predrag Crvenković je ponosni roditelj u svakom smislu koji sa svojim sinom provodi puno više vremena nego druge tate. On je preuzeo porodiljsko odsustvo svoje supruge kada je njihovo dete...
Bajka utorkom: Eee ne može i Jare i Pare
Osmehuje se kiselo i odlazi od mene. Ovo mi se desilo mnogo puta u životu. U mladosti skoro svaki drugi dan. Želeo sam da idem na rođendan u petak, pa...
Majčinstvo u 20/30/40-im: Milica Gacin
O meni Iako su moje ćerke sada odrasle osobe, ja sam pre svega i zauvek mama. Ali sam i žena u zrelim godinama koja je osvestila koliko su one važne...
Siromaštvo – najsnažniji okidač stresa i lučenja kortizola
Siromaštvo dovodi do posebnog odnosa prema životnim uslovima, koji, iako puni topline i darežljivosti, zahtevaju stalnu budnost pred opasnošću i donose hronični stres, jer siromaštvo ugrožava mentalno i fizičko zdravlje...
Samo manje potrošačke psihologije može vratiti roditelje deci… Dokle god žele da se ponašaju potrošački, probaju i vide sve što je trebalo pre dece, ili rade oni bez dece, porodica (deca) će trpeti.
Skromni i pre svega porodični ljudi, nemaju ovakve probleme.