E, pa došao je kraj i toj nepravdi! Ponovo smo svratili do vrtića „Bajka“ i pitali naše drugare koji su igrom slučaja baš tog uzrasta – mogu li oni da nam pomognu da im napravimo slatku užinu? Oni su u glas rekli: „Nego šta“!
Prvo smo, naravno, oprali ruke, jer smo to odavno naučili. Zatimo smo brzo, ali u redu dva po dva, otišli do komšijskog restorana, gde smo uvek dobrodošli.
Pošto ne možemo baš sve sami, čika Brka nam je zamesio testo u koje je stavio kvasac. To je ono što se stavi u testo zajedno sa brašnom, jajima i mlekom, da bi testo naraslo isto onako kako mi rastemo kad nas ne gledate. I testo je naraslo!
Prvo smo dobro istanjili testo, premazali marmeladom, fino urolali i svako je dobio svoju štrudlu.
Naravno, trebalo ih je i premazati umućenim jajetom, da nam štrudle izgledaju baš onako ozbiljno zlatno štrudlaste. U jednom momentu smo shvatili, da nam se baš dopada muzika koju puštaju u restoranu pa smo i malo đuskali ali smo se brzo vratili na posao.
Poređali smo štrudle u plehove i dali da se ispeku u rerni.
Rernu nismo dirali, jer znamo da tu možemo da se opečemo.
I na kraju smo imali čime da se pohvalimo i naravno – zasladimo.
I sad da vas pitamo, ko to kaže da mi ne umemo da se snađemo u kuhinji?
Zahvaljujemo našim domaćinima, restoranu BOP2 Belgrade Office Park.