Volim telo svoje žene nakon porođaja zato što svaki put kad ga pogledam, u njemu vidim svoju porodicu, a moja porodica je ono je za šta vredi da se živi svaki dan.
Da razjasnimo nešto. Da, telo moje žene promenilo se nakon porođaja i šta onda? Ma kakve promene, ona je ista ona vatrena crvenokosa kakva je oduvek bila. I moje telo se promenilo.
Kada smo se venčali, imao sam 27 godina. Dizao sam tegove, trčao i danas imam onaj senzibilitet rvača koji sam nekada bio. Jedino što danas dižem je moja ćerka, kada se u dnevnoj sobi igramo “aviona”. Moje trčanje svodi se na jurenje za našim trogodišnjakom dok se pravim da sam čudovište iz crtića. Najveći protivnik s kojim se danas borim jeste odluka da li ću pojesti tri ili šest komada pice kada naručimo dostavu.
Sama ideja osuđivanja tela moje žene toliko je odbojna, sebična i kratkovidna.
Svaka reč ovog tate ima neverovatnu težinu, takav je i njegov savet na kraju kolumne.
– Razmislite o svemu na ovaj način. Da je jedan od vaših prijatelja, sa kojim igrate fudbal, bio mesecima na bolovanju, ugojio se i na kraju imao rizičnu operaciju stomaka, garantujem vam da nikada ne biste razmišljali o njegovim trbušnjacima, ožiljcima ili slabim mišićima. Čestitali biste mu i rekli: „Frajeru, preživeo si!“ Razlika u tom scenariju i trudnoći jeste ta što je vaša partnerka uz sve to, čudesno na svet donela ljudsko biće.
I to ne bilo kakvo biće – to biće je vaše dete. I to dete je deo vaše porodice. Volim telo svoje žene nakon porođaja zato što svaki put kad ga pogledam, u njemu vidim svoju porodicu, a moja porodica je ono je za šta vredi da se živi svaki dan.
I zato što, bez obzira na sve moje greške, ona i dalje želi da vodi ljubav sa mnom.
Izvor: Blic Žena
Nema komentara.