Verovatno ste čuli ovu izreku: „Radoznalost je ubila mačku.“ Ja sam je čuo kao dete od komšinice kojoj su moja pitanja bila dosadna, samo mi je odbrusila: Radoznalost je ubila mačku!
Nije me pokolebala, i dalje volim sve da probam od sportova do duhovnih praksi, sve mi je nekako zanimljivo. Ono što najviše volim je da spajam „nespojivo“. Tako sam nakon izjave nekih religijskih ljudi: „Da je nemoguće raditi jogu i govoriti molitvu“, upravo to radio.
Joga mi pomaže za leđa, zato sam najviše počeo da je radim, usput meditiram – spajam dve stvari da uštedim vreme, a onda sam uveo i molitvu… dokazao sam sebi da može.
Zanimljiva životna igra, umesto da dokazujete drugima i da se borite ko je u pravu, dokažite nešto sebi i uradite pravu stvar.
Da se vratimo na mačku, govorka se da je baš Šekspir izgovorio tu rečenicu, ali da je zapravo njeno pravo značenje: briga(zabrinutost) je ubila mačku.
Uhvati me briga ponekad, prisećam se prošlosti i stvari koje sam uradio, češće me zahvati talas zabrinutosti za budućnost…
Gledam i slušam ljude oko sebe, žao im je zbog prošlosti, brinu šta će biti, zabrinuti ležu, zabrinuti ustaju, plate, stanovi, kola, škole, kamate, ratovi, krize… sa time ležu, sa time se bude.
Iako mačka ima devet života svih devet će izgubiti ako je stalno zabrinuta.
Vidim ja da vas zabole uvce za mačku, zanima vas kako da vas briga ne ubije. Otkriću vam šta meni radi, a vi ako niste radoznali slobodno preskočite ovaj pasus.
Pre nego što zaspim, legnem na leđa, pokrijem se da mi baš bude toplo, udobno i lepo. Krenem da se zahvaljujem, što sam zdrav, živ, što imam šansu, onda navedem sve ono što me je nasmejalo(uglavnom izjave dece u poslednje vreme) i tako ređam barem 5 minuta. Iznenadim se šta sve nabrojim, a najčešće krećem sa „Uh danas nemam ništa“… ali ipak ima.
Zakunjam sa zahvalnošću svako veče.
Ujutru imam krzneni budilnik. Garavi zna kad je njegovo vreme, iako nije neki veliki pobornik maženja, svako jutro se ugura do mene, promeškolji se i kao da se zahvali. Prenese mi svoju sreću.
Da li ste ikada videli nekog psa koji ima osećaj niže vrednost ili mu fali motivacije da ustane?
Ustajemo zajedno i idemo u šetnju, zahvalan sam što ga imam, to mi je bila jedna od dečačkih želja, onda sam zahvalan što živim pored reke, zahvalan što čujem ptice… nastavljam spisak, najmanje 5 minuta. Opet iznenadim sebe čega se sve setim.
Naštelujem sebe na zahvalnost, i ona mi dolazi u toku dana, nekada i u toku noći. Onaj ko nije zahvalan sa onim šta ima neće biti zadovoljan ni sa onim što bi želeo da ima.
Recept: Pet minuta zahvalnosti pre spavanja, pet minuta kad ustaneš.
Život ovaj je živa vatra što se sa zahvalnošću pali i sa zahvalnošću gasi.
Srećan utorak svakome ko diše, čim to možeš, možeš i mnogo više.
Johny – zahvalni 🙂
PS: Zahvalan sam na prilici da pomognem ljudima koji žele da napišu svoj e book ili hibridni program i zarade. Ovaj put program ide bez grupnih konsultacija(to vreme dobiše zahvalna mi deca) pa je i cena u pretprodaji niža, nisam još objavio. Ako vam je zanimljivo bacite pogled ovde
*O zahvalnosti govoraše Sokrat, o živoj vatri u originalu Heraklit, zahvalan sam i profesoru filozofije Maslovariću koji se preselio na neko lepše mesto
Izvor: Detinjarije.com