Prespavao sam Novu godinu, Badnji dan, a zamalo i Božić.
Iako sam na početku kukao nad sudbinom kletom i što padoh u postelju, kasnije sam bio zahvalan što sam spašen od kraljice površnosti i priča koje ne vode ničemu.
Moja tišina od 9 dana je najlepši poklon koji sam dobio a nisam ga tražio. Život nam daje ono što nam je potrebno, a ne ono što tražimo. Tako i ja dobih svoje.
Mir. Niko vam ne može doneti mir osim vas samih.
Već mi je bolje i shvatam da se još jedna godina završila. Pogledam iza sebe, imam šta i da vidim. Na nekim poljima sam bolji nego što sam bio ranije, negde za trunčicu, a negde za ogroman grumen. Negde sam bogami tanak, da ne kažem u rupi. Super, tu bar znam da ima prostora da se popune rupe.
Pitam se: šta sad? Šta da ovih dana uradim? Zadovoljan sam i zahvalan na svemu do sada, ali šta ću sad. Kud sad?
Gadan je osećaj Kojota koji ceo život juri pticu trkačicu i kad je uhvati umesto da je srećan i da kaže: Najzad sam ispunio svoj san… On se skenja, jer njegov život više nema smisao.
Uvek me nasmeje rečenica naših baka, kada neko napuni 39, one kažu: „uzeo 40-tu godinu.“ Tako i ja uzeh ovu 2024.
Vreme mi je za nove ciljeve. Poslednje sam postavio 2019. Mislim da one kapitalce, između je bilo malih ciljeva – sitnih ribica. Ali, ne mogu danas.
Valjalo bi mi malo još da odmorim. Ali, i ležanja mi je preko glave.
Možda da sredim kuću, napravim mesta za nove stvari, za nove ljude?Ma ni to mi se ne radi.
Čudan osećaj. Uhvatio sam pticu. Gledam je. Gleda ona mene. Možda je i ona izgubila smisao života. Nema gde da beži. Ja nemam koga da jurim. Bem mu sandalicu – život nije onakav kakav sam bio ubeđen da jeste.
„Kad sve ostvariš i ispuniš bićeš srećan.“
Koliko sam verovao u ovo…Poznato ti? A ono prc… nema veze sa tim, evo pogledaj kojota i pticu.
I to je zajeb sa postavljanjem ciljeva koji vam zapadnjaci neće reći, ne zato što su kvarni, već zato što ga sami ne vide pa upadaju u svoje sopstvene zamke.
Budala ga vidi na kraju, pametan u sredini, a mudar vidi cilj već na prvom koraku.*
Odlučio sam da je pustim. Prvo me je u potpunoj neverici zabezeknuto gledala, a zatim se poklonila, isplazila mi jezik i jurnula. Nasmejao sam se i potrčao za njom.
Ove godine ću još više uživati u jurnjavi, neće mi biti bitno da li ću je i kada uhvatiti jer znam da je ptica tu da mi drži pravac a ne da me učini srećnim.
Ciljeve ću postaviti, možda vas pozovem da to uradimo zajedno za par dana. Srediću kuću…. i odmoriću još malo…
Ako i ti ne znaš gde ćeš ovih dana….
Pusti da priroda uradi svoje balanse.
Srećan utorak svakome ko diše, čim to možeš, možeš i mnogo više.
Johny – balansni 🙂
PS: Tajna promene je da svu svoju energiju usmerite, ne na borbu protiv starog, već na izgradnju novog.
*Lesing ovo reče, a o promeni govoraše Sokrat
Izvor: Detinjarije.com