Majčinsko osećanje krivice je nešto o čemu se apsolutno nedovoljno govori. Majka se oseća krivom za sve što se loše detetu događa, od začepljenog nosa do izbora partnera - naglašava Željka Kurjački Stanić, psiholog i psihoterapeut
Čovek često krivi okolnosti za svoje probleme. Ne treba dozvoliti sebi da smatramo da smo žrtve nepravde, već možda za početak žrtve načina na koji razmišljamo.
“Kada bi on samo manje radio, kada bi ona samo manje komentarisala, kada bi njena mama ređe dolazila, sve bi bilo, da ne kažem - banja”. U realnosti, i kada zagrebemo dublje, postoji mnogo toga što nije tako jednostavno, evidentno i podrazumeva odgovornost i analizu ponašanja oba supružnika. - Piše Ana Jokić, psiholog
Tako su naučili iz svojih najranijih odnosa, živeći sa roditeljima koji su morali uvek da budu OK. I uvek u pravu.
Oni su tako razrešili svoju bespomoćnost. Postali su svemoćni i svekrivi.
Od detinjstva sam natovarila na sebe krivicu za ono što se dešava s vama. Ali umorila sam se i više neću da uzimam odgovornost na sebe za to što je vama loše, zato što je to vaš izbor, to je vaš život, to je vaša odgovornost.
Starosna granica se kao crvena linija isprečila nad maloletnicima koji nekažnjeni mogu da čine krivična dela, kod nas do 14, u Grčkoj do 13, Holandiji do 12 a u Britaniji do 10 navršenih godina...
Ponekad je nekome potrebno samo da ga saslušamo, uključimo u razgovor ili pokažemo da nije sam. Ne možemo promeniti sve ljude i sve okolnosti, ali možemo promeniti način na koji se odnosimo prema drugima.
Ne možemo birati u kakvom ćemo se svetu roditi, kakve ćemo ljude sretati i koliko ćemo se međusobno razlikovati. Ali možemo birati kako ćemo se prema drugima odnositi.
Kreiranje uslova za razvoj društvenog ambijenta u kojem će preuzimanje odgovornosti i podsticanje empatije biti afirmisani, počev od rane socijalizacije, trebalo bi da, uz smernice, uputstva i procedure, budu prioritet.