Nekada detetu strahovi služe samo za to da zna da je neko tu
Ona je u ovu policu strpala strah od tatinih batina, i maminih i tatinih svađa, i maminih jecaja, i lomljenja čaša i one bespomoćnosti koju je osećala.
Ona je u ovu policu strpala strah od tatinih batina, i maminih i tatinih svađa, i maminih jecaja, i lomljenja čaša i one bespomoćnosti koju je osećala.
Niko svoje rođenje od tebe nije tražio. Zato ne duži svoju decu dugom nepovrativim, jer deca lako poveruju, a ne mogu rođenjem da ti vrate.
Pišti u njemu anksioznost, nesigurnost. Počinju panični napadi. Čim ostane sam i oslonjen na sebe. Jer nema “bazu” u sebi.
Roditelj učestvuje u formiranju jednog bića, koje će jednom formirati neko drugo biće. I deca nam nisu ništa dužna.
Ako dete ZAMRZI roditelje, to znači da mu roditelji nisu ostavili nijedan drugi izbor. Osim da mrzeći njih zamrzi i sebe. Jer roditelji su deo nas.
Od svega rečenog on je svojim sedmogodišnjim razumevanjem zapamtio samo ovo: ovo što ja radim je mučenje, a ja se mučim zbog tebe.
Većinom jedan roditelj glumi žrtvu drugog, dok se deca regrutuju u redove spasitelja. Bar jedno dete. Ono najosetljivije.
Ako se to dete nikada nije pobunilo protiv bar jednog NE, kako da poraste u osobu koja će poštovati bilo koga, uključujući i sebe?
Ako već hoćeš da ostaviš nešto, pobrini se da sada i ovde učiniš nešto za sebe. To će tvoja deca gledati i prepisaće od tebe.
Promena je naša obaveza pred našom decom. Ako nas muče sopstvene kože, ako se gušimo u svojim odnosima, ako stalno udaramo u iste zidove, naša je obaveza da nešto sa tim uradimo. Jer ta uverenja, te zidove, ta gušenja, ostaju našoj deci. A ona nisu kriva što mi ne znamo bolje. Mi smo odgovorni što ne saznamo to bolje!