Pitaju me kako, nakon dva karcinoma, podnosim neizvesnost onog „Šta ako…?“

Zastrašuje me scenario koji dolazi iz onog mog starog dela koji veruje da je briga način da se zaštitim. I podsetim sebe da postoji mnogo raznih načina da zaštitim sebe, osim brige. Autor: Ljiljana Milić

Pitaju me kako, nakon dva karcinoma, podnosim neizvesnost.
Kako se nosim sa onim anksioznim „šta ako…?”

Ukratko.
Mnogo sam radila na tome da ojačam onaj deo sebe koji ume da postavi pravo pitanje — sebi.

- Advertisement -

Ojačala i svoje poverenje u svoj zdrav razum, pa više verujem svom zdravom razumu nego svojim brigama.

Jer kada me uhvati to „šta ako…?”…

➡️Setim se da me, zapravo, obuzima strah zbog mog predviđanja budućnosti , a ne zbog realnosti koja se dešava.
I podsetim sebe da, ma koliko to želela, NISAM PROROK.

➡️Zastrašuje me scenario koji dolazi iz onog mog starog dela koji veruje da je briga način da se zaštitim.
I podsetim sebe da postoji mnogo raznih načina da zaštitim sebe, osim brige.

➡️Muči me moja potreba da kontrolišem budućnost i budem spremna za „najgore“ da me ono, ako se dogodi, ne bi srušilo.
Podsetim sebe da “ najgore“ nije jedina opcija.

➡️Ma podsetim sebe da PLAŠIM SEBE!
I tada zastanem i pitam sebe:
„Dobro, a šta sada postoji? Šta sada znam? Šta je realnost?“

- Advertisement -

Podsetim sebe na ovo:
„Ne laži sebe! To se nije dogodilo! Ne postoji!“

Zato, kada me obuzme misao:
„A šta ako bude loše na pregledima u budućnosti?“

Odgovorim sebi:
„Ali ono što sada, trenutno, znam — jeste da je sve u redu. A ako jednog dana ne bude, misliću o tome tada i tada ću pronaći rešenje koliko je do mene.

Zašto bih se sada bavila nečim što ne postoji i propustila sve ovo što postoji?“

Vežbajte ovo.
Ne ide odmah.
Glas koji brine u nama je automatizovan, uporan, glasan.
Ali — nije istina. I nije naš jedini glas.

Strah od neizvesnosti je ljuski strah. Normalan je i niste sami u tome.
Ali je lek za taj strah jačanje tolerancije na to da budućnost ne znamo, ali možemo da je kontrolišemo nekim dobrim odlukama u sadašnjosti.
Odlukama o tome gde se investiramo, recimo.
Kako sebe štitimo i negujemo.

- Advertisement -

Zato.

Kada vas obuzme strah od neke vaše budućnosti, setite se da zapitate sebe:
Šta je sada realnost?
Šta je sada pod mojoj kontrolom?
Nećete tim pitanjima odmah smanjiti strah, ali polako, primiće se vremenom.

Autor: Ljiljana Milić
Facebook: PromenaDA

spot_img

Najnovije

Pet svakodnevnih navika koje podstiču dečji emocionalni razvoj i intelekt

Razvoj dečjeg mozga ne zavisi samo od školskog uspeha. Ključ je u svakodnevnim aktivnostima koje podstiču maštu, razumevanje emocija i sposobnost rešavanja problema.

Prezaštićujući roditelji ne štite dete od sveta, nego štite sebe od osećaja krivice i straha

Granica između roditeljske brige i prezaštićivanja često je nejasna, jer oba ponašanja polaze iz istog motiva – želje da dete bude bezbedno i srećno. Na ovu temu razgovarali smo sa Natašom Drageljević, vaspitačicom i direktorkom PU "Mala škola"

Zašto slušamo autoritet i kad znamo da nije u pravu? — Priča o Milgramovom eksperimentu poslušnosti

Ljudi su spremni da učine nešto što inače nikada ne bi — ako odgovornost prebace na nekog „iznad sebe“.

Veštačka inteligencija rešava domaće zadatke: Koliko đaci dnevno provode na internetu i čemu im služi?

Gotovo svi đaci svakodnevno koriste bar jednu platformu za društveno umrežavanje. U proseku, svaki učenik ima oko četiri naloga na društvenim mrežama, pri čemu taj broj raste sa uzrastom pokazuje istraživanje u okviru projekta “Prevencija vršnjačkog nasilja u školama”

SVETSKI DAN LJUBAZNOSTI – velika snaga malih gestova

Danas slavimo Svetski dan ljubaznosti – podsetnik da male stvari čine veliku razliku. Jedan osmeh, topla reč ili pružena ruka mogu nekom ulepšati ceo dan.

Pratite nas

KOMENTARI

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

SLIČNI ČLANCI KOJI VAS MOGU ZANIMATI:

spot_img