Ja zaista želim ono što je najbolje za vas, nemojte pogrešno da me shvatite. Ali smatram da sakrivanje od vas činjenice da je život naporan i da zahteva puno rada, nije ono što je najbolje za vas.
Ne sedim ovde, čitavih pet metara od svoje dece, zato što sam suviše lenja da ustanem. Sedim ovde zato što ih nisam dovela u park da bi naučile kako da manipulišu drugima i nateraju ih da rade njihov posao. Dovela sam ih ovde kako bi naučile da stvari rade same.
Knjigu “50 opasnih stvari koje bi trebalo da dozvolite vašoj deci da urade” odbilo je 16 izdavača u strahu od roditeljskih tužbi. Autori se nisu predali i knjigu su počeli da štampaju po narudžbini. Ubrzo, knjiga je postala jedna od najprodavanijih na Amazonu.
Helikopter roditelji su oni roditelji koji neprestano bde nad svojom decom i, po potrebi, uskaču kad god negde zaškripi uklanjajući svaku prepreku pred kojom bi dete moglo da se nađe. To su mame i tate koji su kontrol-frikovi.
Dete nije problem, iako njegovo ponašanje ponekad jeste. Kako postaviti granicu, razumeti šta se događa i pomoći detetu da postupi drugačije — bez etiketa i bez odustajanja od odgovornosti.
Povodom Međunarodnog dana mladih, 12. avgusta, SOS Dečija sela Srbija podsećaju na važnost sistemske podrške mladim ljudima koji se suočavaju sa životnim izazovima, ističući da su osamostaljivanje, obrazovanje i pristup tržištu rada ključni preduslovi za njihovu punu društvenu uključenost.
Ako mlada osoba veruje da će sistem obezbediti pravedan ishod, njena snažna potreba za osvetom slabi, što daje više prostora prefrontalnom korteksu da preuzme kontrolu.
Deca od roditelja i staratelja dobijaju temelje koji se kroz kasniji proces socijalizacije nadograđuju. Ne možemo, kao podrazumevano, očekivati od njih da u ranoj životnoj dobi pokažu nešto što im nismo pružili kao primer. Piše Marija Bulajić Škuletić, sociološkinja