Dozvolite deci da odrastaju na način na koji je većina nas odrastala – napolju, na svežem vazduhu, često od jutra do mraka, po suncu, kiši, mrazu… Poneka povreda ili prehlada mala su cena za dragoceno iskustvu koje će steći i stvari koje će naučiti.
Deca provode isto toliko vremena za radnim stolom i u školskoj klupi koliko i odrasli na poslu. Kada završe časove u školi, odlaze kući i rade domaće zadatke. Možda je ova praksa dobra za usvajanje gradiva, ali većina roditelja će se složiti da deci treba više vremena za igru.
Koliko često izvodite mališane da se igraju napolju i istražuju okolinu? Smatrate li da njihovo detinjstvo treba više da protiče napolju nego u kući,...
Naši klinci i sami izlaze da se igraju oko zgrade sa drugom decom još od prošlog juna. Možda je nekom neobično i čudno da deca sa 4 i 5, sada već 5 i 6 godina - sama izlaze napolje?
Dete nije problem, iako njegovo ponašanje ponekad jeste. Kako postaviti granicu, razumeti šta se događa i pomoći detetu da postupi drugačije — bez etiketa i bez odustajanja od odgovornosti.
Povodom Međunarodnog dana mladih, 12. avgusta, SOS Dečija sela Srbija podsećaju na važnost sistemske podrške mladim ljudima koji se suočavaju sa životnim izazovima, ističući da su osamostaljivanje, obrazovanje i pristup tržištu rada ključni preduslovi za njihovu punu društvenu uključenost.
Ako mlada osoba veruje da će sistem obezbediti pravedan ishod, njena snažna potreba za osvetom slabi, što daje više prostora prefrontalnom korteksu da preuzme kontrolu.
Deca od roditelja i staratelja dobijaju temelje koji se kroz kasniji proces socijalizacije nadograđuju. Ne možemo, kao podrazumevano, očekivati od njih da u ranoj životnoj dobi pokažu nešto što im nismo pružili kao primer. Piše Marija Bulajić Škuletić, sociološkinja