Zašto je deci neophodno više zadirkivanja?
Zadirkivanje je na lošem glasu jer se povezuje sa vršnjačkim nasiljem. Ima li, međutim, od njega više koristi nego štete?
Zadirkivanje je na lošem glasu jer se povezuje sa vršnjačkim nasiljem. Ima li, međutim, od njega više koristi nego štete?
Molim vas, shvatite da se vršnjačko nasilje ne može rešiti u školi nego kod kuće, kad vaše dete nauči šta znači NE.
Vršnjačko nasilje poprima sve brutalnije forme. – U predlogu „Aleksinog zakona” da se nasilnik suspenduje iz škole 30 dana. – Za dva meseca 627 maloletnika počinilo krivično delo
“Velika je razlika u različitim krajevima Srbije. U Beogradu su deca najzapuštenija, to je kapitalistička džungla, a roditelji su odsutni.”
Dečja agresivnost je uvek postojala, ali ovo što se sada događa je ekstrem, više nema sredine, kaže za B92 psihijatar Milan Milić.
Mnogi ljudi svašta kažu, ali nemaju nameru da to i urade. Mnogi roditelji su navikli da prete i obećavaju, a da najveći deo toga nikada ne ispune.
Nevaspitana deca su sistemski zaštićena i njima niko ništa ne može, na opšte oduševljenje njihovih nevaspitanih roditelja, koje država direktno štiti.
Kada na vreme shvatimo da postoje kod našeg deteta određene loše navike koje proizvode ponašanje prema drugome, koje nije umesno i primereno, postoji dobra nada da ćemo uspeti da sve pomerimo na bolje.
Odveli ste dete u školu. Poželeli mu uspešan dan i otišli bezbrižni na posao jer ako bi deca negde trebalo da budu bezbedna, onda je to u školi, zar ne?
Tući se ili ne – eto u čemu je dilema. Pritom, u pitanju nije neka apstraktna dilema, već vrlo životna i „goruća“ (vrlo aktuelna) kada govorimo o vaspitanju dečaka u hrišćanskoj porodici. Da li dečak treba da se brani u tuči na ulici?