Tebi je jasno da ja ne umijem da ostarim
Uzalud me gađaju bolestima, apotekama…
Gađaju me godinama. Lijepe ih na mene kao magnete iz Makarske na stari frižider.
Nanose mi na noge papuče, poturaju novine u ruke, u fotelju me zavaljuju.
Pokušavaju da od nekih nepoznatih naočala naprave moj pogled.
Hoće da budem ono što nikad nisam bio i da pijem što nisam pio.
Podmićuju me vitaminima, daju mi svoje izbljedjele krštenice, s istim datumom kao moja.
Nema šta ne rade da ostarim.
A ja nemam kad.
Izuzetno sam nezaposlen i posebno brz.
Nikad se nisam našao na istom mjestu u isto vrijeme.
Ne mogu me stići, pa ne spavaju kad ja prispem, prislone mi prošlost pod nos..
A ja hrčem isto s njom kao i bez nje.
Hej, uhvatite vi svoju mladost koja vam je pobjegla, pomoći ću vam
A s mojoj starošću, ja ću sam. Ostaviću je u tegli neka spava i čeka da ja duboko zaspem pa da se iskrade.
Meni? Koji čvrsto stežem i poklopce od krastavaca..
Izvor: Facebook/Milorad Labus
