Trudnoća je stanje koje prati čitav komleks rituala, molitvi i zaštitnih radnji sprovođenih kako bi se umanjila mogućnost nepovoljnog ishoda.
Trudna žena, verovalo se, može postati žrtva veštičje čarolije. Kada se to otkrije, uzima se neki lični predmet trudnice, i stavlja u utrobu jedne vrste bodljkave žabe, dok se istovremeno izgovaraju molitve. Na taj način se sa trudnice skidaju čini koje bi mogle da izazovu pobačaj.
Kada porođaj počene, počinje se i sa izvođenjem magijskih ritaula, koji traju tokom čitavog porođaja. Kod Navaho Indijanaca, na primer, porodilja može da „naruči“ tzv. „besani“ ritual blagoslova, što znači da će molitvene pesme vrač izvoditi od večeri, pa do prvih zraka sunca, kako bi osigurao normalan i lak porođaj, kao i zdravu bebu.
Ni uloga babice ne svodi se samo na davanje „tehničkih“ uputstava porodilji – ona će istovremeno pevati i posebne pesme namenjene ovoj prilici, kao što će i masirati i ritualno prati trudničin stomak, grudi, ruke i noge, koristeći bilje koje se odlikuje magijskim moćima. Prema verovanju, ove biljke – glog, lišće maline i kupine i sl. – daju blagoslov čitavom procesu, olakšavaju i ubrzavaju porođaj, i ojačavaju duh novorođenčeta.
Pored babice, porodilji su pomagale rođake i druge iskusne žene, mada bilo i izuzetaka – u nekim plemenima je čak postojao običaj da porodilja napisti selo kad trudovi počnu, i porodi se sama u divljini. Nakon izlaska deteta iz materice, postojala je praksa da porodilja čučne iznad posebno iskopane rupe, u koji bi zatim izbacila posteljicu, a rupa bi bila zatrpana.
Nakon porođaja, žene bi okupale novorođenče u svetim travama, a zatim bi se gledalo da li ima nekih urođenih belega, koji bi mogli da upućuju na srećan i dug život. Ponekad beleg može da se tumači i kao rezultat nekog sna koji su imali majka ili otac deteta. U očima novorođenčeta prisutni mogu ponekad otkriti i duh nekog pretka, a u posebnim slučajevima čak i pre rođenja deteta „zna se“ da je ono predodređeno za neki poziv. Na primer, dečaku može biti određeno da će biti veliki ratnik, pa će ga u tom duhu i vaspitavati, a devojčici da će biti uspešan majstor za štavljenje koža ili travarka.
Nakon porođaja, majka i dete bili su četiri nedelje izolovani u „Mesečevoj kući“, šatoru malo udaljenom od sela. Prema tradiciji, majka nije smela da jede crveno meso dok joj ne prođu lohije (krvarenje), a otac – dok bebi ne otpadne pupčana vrpca. Vrpca se zatim zakopavala u mravinjak, kako bi dete postalo vredno – a to se radi i danas.
Jovana Papan
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: ŽIVOTARIJE
Bojana Nešić: Zamišljam jednu mamu koja skuplja svu snagu ovog sveta kako bi mogla da drži jednu ruku
Bojana Nešić je upravo o takvom jednom slučaju pisala je i na svom Facebook profilu: "'Pre par meseci imala je epi napad po prvi put u životu,' rekla je. Videla...
Dario Rosi: Detinjstvo međ’ babama na potezu Kalenić pijaca – Novo groblje – kafenisanje po komšiluku
Dario Rosi, predsednik Udruženja “Autizam – pravo na život”, priča upravo o tom ranom detinjstvu, kao i o tome zašto je i kako izbegao vrtić, ko ga je odgajao... i...
Vi ste tu, u školi, da NAHRANITE SVOJ UM, a ne da se ne stidite pred porodicom
„U prvoj sedmici škole mi, učenici 1-B odjeljenja, dobili smo obavještenje da će nas posjetiti fotograf. Sjećam se da nas je slikao sa podignutom rukom. - Sada podignite dva prsta...
Danas je Svetski dan knjige – dan kada se podsećamo zašto je tako važno čitati
Povod za obeležavanje Svetskog dana knjige i autorskih prava, koji se obeležava od 1995. godine nakon Generalne konferencije UNESKO-a u Parizu, bilo je odavanje počasti svetskim velikanima književnosti koji su...
Nema komentara.