Piše: Olivera Kovačević, Psihologično
Nekada je važilo pravilo, posebno u kulturi kakva je naša, da je uloga majke u vaspitanju deteta mnogo važnija od uloge oca. Majka je bila ta koja se brine, angažuje i usmerava decu, dok je otac „spoljni igrač“, tj.neko ko brine o finansijskoj sigurnosti porodice i dece.
Razmislite. Da li su psihološki zadovoljnija i, u budućnosti, kompletnija deca ona oko kojih se angažuju oba roditelja ili samo majka? Koliko je za decu zbunjujuće da, u slučaju nedostupnog oca, imaju sliku, a nemaju ton?
Nešto što se u psihološkoj praksi pokazalo kao relevantno jeste podjednaka važnost oca i majke u vaspitanju deteta. Deca iz porodica gde su oba roditelja spremna da daju sebe i posvete se vaspitanju deteta u istoj ili makar približnoj meri, kada odrastu postaju psihološki celovitija, bolje razumeju međuljudske i partnerske relacije, sigurnija su u sebe i svoje sposobnosti i nadasve spremnija da se uhvate u koštac sa životom.
Šta mame mogu da nauče od tata?
Pored posvećenosti, nege i vođenja, koje je svakom detetu potrebno od oba roditelja, može se reći da su, po svojoj prirodi uloge, majke više nežne, negujuće i tople, a očevi stvaraju osećaj sigurnosti, stabilnosti i spokoja kod dece.
Uloga oca je podjednako važna i za dečake i za devojčice. Način na koji se ta uloga vrednuje u odrastanju dece zavisno od pola je drugačija. Dečacima je otac bitan kao model po kome formiraju svoje ponašanje, vrednosti i ulogu muškarca, oca i supruga. Način na koji otac stvara bliskost sa svojim sinom je najčešće kroz igre „izazivanje“- rvanje, tamičenje, zadirkivanje, nadmudrivanje… Takođe, ono što je vrlo važno za bliskost oca i sina jeste uključenost u zajedničke aktivnosti. Nije bitno koja je aktivnost u pitanju, jer dete na osnovu ponašanja oca u tim situacijama uči kako izgleda uloga muškarca. Dečaci koji tokom detinjstva provode dosta vremena sa ocem u zajedničkim aktivnostima, sigurno, kada odrastu, imaju veće samopouzdanje i jasniju sliku muškarca, oca i supruga koju slede.