Otac i ćerka na malo drugačiji način formiraju blizak odnos. Devojčice su svojim očevima „ljubimice“, pa se kroz to očinsko divljenje, kod njih gradi samopoštovanje i osećaj samoprihvatanja. Takođe, očevi se najčešće osećaju bliskima sa ćerkama ukoliko im pomognu da reše neki problem. Na taj način devojčice osećaju sigurnost i bliskost sa ocem u isto vreme. Ćerke, gledajući odnos svog oca prema majci, takođe, formiraju i sliku muškarca i partnera, što bi očevi uvek trebali imati na umu.
Bliskost majke i deteta se mnogo ranije i lakše postiže, jer je biološki uslovljena (rađanje, dojenje, slušanje otkucaja srca majke…), dok se bliskost deteta i oca postiže postepeno. Vrlo je važno znati da je očevima mnogo teže da se angažuju i postanu bliski sa decom ukoliko im partnerke to ne dozvoljavaju.
Veoma često očevi mnogo spontanije i sa većom željom ostvaruju kontakt sa svojom decom kada partnerke nisu tu. Šta mislite zašto je to tako?
Zašto ovi dečaci ne slušaju mamu, već samo tatu?
U našoj kulturi očevi ili ne žele ili ne znaju kako da se aktivno uključe u vaspitanje i odgajanje dece. Uloga žene u oba slučaja je od velikog značaja. Ukoliko muškarac ne želi da učestvuje u odgajanju dece, razgovarajte sa njim da li on to ne želi ili jednostavno ne zna kako se to radi, pošto nije imao model u svojoj porodici.
Vrlo je bitno da znate da dopuštanjem ocu da bude otac činite korisnu stvar za svoje dete. Time ne dobijate samo pomoć u vaspitanju, već i negujete i čuvate svoj brak. Što više uključujete supruga u aktivnu brigu o deci, što ga više ohrabrujete i ne kritikujete, možete očekivati da će i vaš partnerski odnos biti kvalitetniji.
Olivera Kovačević
master psiholog
porodični i partnerski savetnik
Izvor: blog.superskola.rs