Pauza za ručak se podrazumeva.
Trogodišnje srednje škole bi bile zanatske, sa minimumom teorijskih i opšteobrazovnih predmeta, i to samo u prvom razredu. Tu bi trebalo primeniti dualno obrazovanje, u sva tri razreda.
*****
Idealna škola ne bi imala ovakvu inkluziju. Učenici sa fizičkim smetnjama bili bi uključeni u redovnu nastavu. Za učenike sa mentalnim smetnjama u svakom gradu bi se pri određenom broju škola formirala specijalna odeljenja, u kojima bi radili kadrovi obučeni za taj posao, ali uz obavezu škole da organizuje veliki broj zajedničkih aktivnosti ovih i ostalih đaka.
Ne bi imala ni versku nastavu, ni građansko vaspitanje.
U idealnoj školi se neopravdani izostanci, nasilje, neprimereno ponašanje i sl. ne bi tolerisali. Posledice ne bi snosili samo učenici, već i roditelji takvih učenika.
*****
Svaka škola bi imala glavnog nastavnika koji bi se bavio organizovanjem, unapređenjem i praćenjem nastave.
*****
U školi u koju bih rado poslala svoje dete, radili bi zadovoljni, dobro plaćeni nastavnici, koji su završili nastavničke, a ne bilo koje fakultete. Zahvaljujući statusu u društvu i primerenoj plati, nastavničke fakultete bi upisivali sjajni đaci, koji prosvetu ne biraju zato što nemaju šta drugo, već zato što znaju da je to njihov životni poziv.
Izvor: Klot frket