Zašto bi planinarenje trebalo uvesti kao predmet u osnovnim školama (ili bar kao redovnu porodičnu aktivnost u vaspitanju dece)

Ovo su Klinci planininci, koji od 2009. godine planinare i postoje kao podmladak PK Radnicki Beograd. Do sada suizveli oko 50 akcija!
Deca će naučiti da se suočavaju sa preprekama u životu
Kada, sa rancem na leđima, na minusu, po snegu, ledu i kiši, oni slome svoje psihičke barijere da bi uspešno savladali fizičke prepreke, isti „šablon“ će primenjivati sutra u životu! Vremenom, kako budu odrastali i, srazmerno, planinarski izazovi budu postajali veći i teži, tako će se i oni odvažnije hvatati u koštac sa izazovima u životu. Jednačina je prosta: ako su uspeli doći do vrha u ekstremnim uslovima, uspeće i u svojim ciljevima dole, u podnožju.
Postaće odgovorniji
Planinarenje zahteva disciplinu, kako tela, tako i uma. Umesto da vikendom spavaju do podneva, a zatim se iz ležećeg, premeste u sedeći položaj za računarom ili konzolom, oni će naučiti da ustaju rano, a prethodno sami spakuju svoj planinarski ranac i legnu na vreme. Poštovaće i tuđe vreme i zajednički dogovor.
Postaće zdraviji
Planinarenje je ubedljivo najzdravija fizička aktivnost, a činjenica da se odvija u prirodi, na najlepšim mestima koja možemo da zamislimo, još više daje na značaju istog. Pogledajte našu decu danas. Evo, uostalom, malo tužne statistike: u Srbiji je 13,2% dece umereno gojazno, a 7,5 % dece gojazno. Ovi klinci su potencijalni pacijenti na kardiologiji i endokrinologiji, zbog velikih rizika od dijabetesa i drugih hroničnih bolesti. Institut za javno zdravlje “Batut” je sproveo istraživanje koje je pokazalo da se po broju mališana sa viškom kilograma uklapamo u svetski trend – epidemije gojaznosti. Planinarenje će učiniti da vaše dete istroši od 350 do 800 kCal po satu, u zavisnosti od njegove težine i tempa kojim se kreće. A prosečna planinarska tura ne traje manje od 4 sata. Izračunajte sami.
Smanjiće se nasilje u školama
Možda “hrabra” tvrdnja, ali verujem, tačna. Planinarenje je aktivnost koja u određenoj meri eliminiše potrebu da budemo moćniji u odnosu na drugoga i da ga savladamo. Ako se uopšte može odrediti cilj planinarenja – to čak nije, nužno, ni stići na vrh planine, već uživati u predelima koji nas okružuju, tako što usput savladavamo prirodne prepreke, ali i sopstvene slabosti. Kada deca zajedno rade na savladavanju sopstvenih slabosti, ujedno će jačati i drugarstvo.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: VASPITARIJE
Zoran Milivojević: Veština pregovaranja
Cilj je da osoba uz tuđi pristanak ostvari svoje ciljeve...
Sedam stvari koje majke rade a koje ja više neću raditi
Evo spiska sedam stvari koje majke rade a koje ja više neću raditi:...
Zašto je otuđivanje deteta psihološko nasilje
Zamislite sebe kao odraslu osobu, koja je bez svoje želje odvojena od nekoga koga voli. Oduzeta vam je...
Kad kažete “Vrati mu!”, da li stvarno to želite za svoje dete?
Piše: Irena Pilipović “Ko je “prvi počeo” je kod dece izrazito subjektivan doživljaj. Ja još nisam upoznao dete koje je prvo počelo.” Nenad Arsić Povela se, na jednom portalu za...
http://sirrenausvetusnova.blogspot.rs/2015/07/kroz-planine-nemaju-svi-oni-koji-odlaze.html
Moj mali blog o dozivljajima na planinama 🙂
na izletu se smenjuju pejsaži jedni za drugim,sve lepši od lepšeg,Šta ću u bioskopu,za mene je priroda bioskop