Težnju da se ponašanje uproseči lepo pokazuje japanska izreka: kolac koji štrči biće sasečen. Svi stariji Japanci koji su se u mladosti iz sela preselili u grad, kažu da su ponajviše pobegli od očiju koje gledaju u tebe sa svih strana i vazda su spremne da „saseku kolac što štrči“. Međutim, na kraju krajeva, uprosečivanje je vršeno u samom sociumu putem dijaloga, a svaki dijalog pretpostavlja postojanje individualnosti.
„Sekentej“ je u gradovima uništen vrlo jednostavno – pojavom supermarketa. Trgovačke ulice s malim radnjama su ubrzo zamrle, a obrazovanje dece (kao i reglamentacija ponašanja odraslih) postala je sudbina celog Japana a ne samo „malih zajednica“. Sada se zajednički imenilac ne bira unutar zajednice nego se pozajmljuje iz Evrope i Amerike, nakon čega se prenosi preko časopisa ili ga oglašava vlada.
„Sekentej“ je u gradovima uništen vrlo jednostavno – pojavom supermarketa. Trgovačke ulice s malim radnjama su ubrzo zamrle, a obrazovanje dece postala je sudbina celog Japana a ne samo „malih zajednica“.
U toj strukturi – deca su terminal, gde socijalnost nastupa već u gotovom obliku, i to ne od roditelja već od onih kojima je društvo poverilo tu ulogu – učitelja. Zemljotres, cunami, posebno havarija atomske centrale – jeste katastrofa koju čak i Japanci navikli na kataklizme, teško mogu podneti. Deci će govoriti o njoj tek onda kada društvo postigne siguran koncenzus.
Pročitajte i:
Tako živi srednji sloj. Što se pak tiče nižih slojeva, možemo reći da između generacija, između kategorija i između ljudi uopšte, ima kudikamo više dijaloga.
Ljudi ili ne umeju ili ne žele uzde, koje im nameću zajednički imenitelji. Ovde se odnosi grade na nešto drugačijim temeljima. I avaj, lično se među tim ljudima osećam mnogo lepše.
Tekst je objavljen u martu 2011. kada je severoistočni deo Japana pogodio cunami i najrazorniji zemljotres u istoriji te zemlje. Kao posledica toga, došlo je do eksplozije u nuklearnoj centrali Fukušima, usled čega je 300.000 ljudi evakuisano. U katastrofi je stradalo više od 18.000 ljudi.
Prevela: Vesna Smiljanić Rangelov
Izvor: Snob.ru
Jura Okamoto
Po obrazovanju antropolog (Univerzitet Osaka). Radi kao prevodilac i novinar.
Živi u Ibaraki (prefektura Osaka).
Vidim da vam je teško uklopiti se u njihovu kulturu, kao i emigrantima u Ameriku ili neku drugu razvijenu zemlju.
Nije uzrok njihova neobičnost, mnogo toga što ste naveli je isto i kod nas, ili u drugim zemljama… Osim odnosa prema deci do 4-5 godine… Ali naš način, romantičan odnos prema detetu, je svakako najgori jer stvara nesposobna pokoljenja.