Nekako se u ovom našem ludom svetu kao najvažnije nameću stvari koje treba posedovati, mesta koja treba posetiti, snovi koje treba ostvariti.
Ne vide flastere na izgrebanim dečjim kolenima. Ni poljupce u čelo za laku noć. Ni traženje izgubljene igračke bez koje nema spavanja, ni ušuškavanje ćebencetom koje nije ni predebelo ni pretanko, već baš kako treba. Trenutke nekontrolisanog smeha nad malim nestašlucima. Stotine pripremljenih večera i isto toliko sati u kuhinji. Borbu prilikom svakog odlaska kod frizera, zubara, lekara. Detetovog odlaska, naravno, ko još ima vremena za frizera? Noći (ne)prospavane sa bolesnim detetom u naručju. Molitve da budu zdravi. Molive da ih prođu te lude godine bez posledica. Dane kada je kuća izvrnuta naglavačke, ali vi sedite i zajedno čitate priče. Zadovoljan osmeh na vašem licu na kraju dana iako vam se čini da ćete pasti od umora.
To su stvari koje su bitne. To su te male stvari koje čine život.
Ne dozvoli, draga mama, da te slome pokušaji da ideš u korak sa „super-mamama” koje sve stižu.
Zapravo, super-mama i ne postoji. To je čista farsa. Postoje samo prave mame. Obične mame koje priznaju da ponekad misle da će izgubiti razum, ali koje nastavljaju borbu. Uplašene i umorne mame koje ne odustaju. Mame kao vi i ja koje se ponekad osete izgubljenim u čudnom svetu koji ih pritiska da dostignu nešto važnije od toga da budu mame.
Mama nije neko ko juri za savršenim izgledom i savršenim poslom. Mama je osoba, žena, baš kao ti. Žena sa mališanima u naručju koje voli i ponekad se pita kako uspevaju da u njoj izazovu toliko ljubavi i toliko nervoze istovremeno. Bori se, daje se, moli, radi i ne odustaje.
To si ti. Danas. Sutra. Juče.
Ja kažem da je to dovoljno.
Više nego dovoljno.
Izvor: Zelena učionica
Izvor: www.findingjoy.net
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: ŽENSKE PRIČE
Razmišljala sam: šta je to u meni što pokreće ljude da plaču?
Moja prijateljica je izdala knjigu i kada sam je pozvala da joj čestitam kroz suze je govorila: "Bila sam skroz ok, a rasplakala sam se čim sam ugledala tvoje ime...
Izvini drugarice što sam rodila dete
Pišem tebi koja si mi i dalje draga, a koja si me otpisala onog trenutka kad sam postala mama: Draga moja, Izvini što ti više nisam zanimljiva mada sam i dalje...
Priče u prolazu: Šta je nama naša borba donela?
Piše: Ivana Mićić, Mama zašto U jednom malom primorskom mestu na Jadranu postoji grafit na kome piše: „Neću žvaku, hoću kusur.“ Deluje istinito ali ipak je laž. Grafit su...
Za promenu, probaj sa pohvalom
Za promenu, probaj sa pohvalom. Nije istina da "se kvari ko se hvali". Istina je da nas samokritika sve više sateruje u ćošak, a pohvala otvara naše vidike za sve...
Tako istinito! Ponosna sam na sebe i na mame!!! Zaista je najbolje biti samo mama i samo mama!