Prošlo je 17 godina. Evo samo nekih stvari koje smo deca i ja radili u međuvremenu, umesto gledanja televizije.
Smatram da dobijate bolje kritičko rasuđivanje. Sada nam televizijske reklame izgledaju sasvim lažno; ideja da kupovina automobila ili naručivanje obilnog obroka mogu izazvati takvu ekstazu prosto deluje neubedljivo.
Život bez televizora čini da gledanje televizije – onda kada ga praktikujemo – bude pravi doživljaj za našu porodicu. Kada je Olimpijada, svako veče odlazimo do mojih roditelja da jaučemo sa dedom kada neko od klizača padne i navijamo sa babom kada gimnastičarke izvode vratolomije. To su prava porodična okupljanja, sa puno dobre hrane i smeha, koja će deca pamtiti dugo nakon što zaborave ko je osvojio medalju.
Otkako je postalo moguće strimovanje filmova, zadivljena sam time s koliko pažnje deca biraju film za subotu uveče, pa debata nekad traje i više od pola sata. Moja deca ne znaju šta znači promeniti kanal i stiskati daljinski, pasivno gledajući bilo šta što se trenutno prikazuje.
Tako za nas izgleda život bez televizora. Možda nije tako za svakog. Možda drugi koji su se odrekli televizije nisu želeli da napišu knjigu ili se pridruže plesnoj grupi ili čitaju toliko knjiga – možda su samo ušparali četiri ili pet dodatnih sati sna svake noći.
Ali kada napišem poslednju rečenicu kratke priče,savladam težak skok ili izrecitujem 52 Kiplingova stiha – a onda vidim nekog drugog odraslog kako viče gledajući rijaliti šou ili pevuši muziku iz tv kviza, ne mogu a da ne pomislim da je i taj neko mogao da postigne nešto bolje.
A sada ću poreći sve što sam napisala i reći da postoji jedna važna uloga za TV. Kada je četvoro moje dece dobilo boginje i moralo da provede mesec dana u izolaciji, to se pretvorilo u jednu od njihovih najdražih uspomena. Naime, čim sam ugledala prvi plik na leđima moje ćerke, naručila sam sve sezone serije “Volim Lusi” na Di-Vi-Diju. Nije bilo boljeg leka za ovu kućnu epidemiju od devet sezona njihove omiljene serije. Škola se upravo završila i oni su trčkali unaokolo samo u gaćicama, jedući voćni sladoled i neprestano gledajući svoju omiljenu seriju – mislim da nisu ni prestajali.
Prevela: Jovana Papan
Izvor: Hafington post
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: ŽIVOTARIJE
Mladi u Evropi sve duže ostaju da žive sa roditeljima
Mnogi mladi Evropljani danas se suočavaju s izazovom pronalaženja sopstvenog stambenog prostora i finansijskom nezavisnošću, što je dovelo do toga da neki od njih ostaju da žive u zajednici sa...
Iako su talasi nosili reči, iznova je pisao ‘Mama, volim te’
Dečak je dolazio svaki dan na plažu i pisao na pesku: MAMA VOLIM TE! Zatim je gledao kako more briše napisano i trčao natrag nasmejan. Tužan starac je svaki dan...
Mladi preduzetnik Uroš Mikić: Zahvalan sam starijoj generaciji koja nije odustala od porodice
Da formalno obrazovanje nije presudno na putu ka željenom uspehu, kao i da su trud i radne navike nešto što je najvrednije potvrdio je i Uroš svojim primerom. Sada ima...
Bojana Nešić: “Slika lepa, a nervi vibriraju ispod kože”
Hajdemo opet. Ne možemo uvek verovati onom što vidimo. Zaključim to danas kada sam komentarisala fotografiju jedne moje prijateljice na kojoj je ona prelepa. Na tu moju konstataciji ona mi...
Nema komentara.