Nemojte biti toliko strogi
Gledajući unazad, zapanjena sam količinom saosećanja koje oni imaju jedan prema drugome. Najdraži su mi bili momenti kada su oni tešili jedan drugog u trenucima kada su bili tužni, razočarani ili povređeni. Bez obzira na mišljenje javnosti o dečacima, oni su osećajni kao i devojčice, ako ne i više. Psihološko istrazivanje Pegi Dreksler pokazuje da dečaci više plaču kada su iznervirani i teže im je da se smire. Dečaci doživljavaju veći stres i emocijalno su slabiji. Međutim, roditelji i dalje češće pitaju ćerke kako se osećaju, i trude se da prvo uteše devojčice. Kao da osećanja dečaka ne uzimaju dovoljno ozbiljno.
Ako želiš o nečemu da razgovaramo ozbiljno, preduzmi nešto
Za sve godine mog savetovanja dečaka i devojčica u školi, uvek su se dešavale iste frustrirajuće stvari: dok su mi se devojčice lako otvarale i mogle sa mnom da pričaju o svemu, dečaci su bili rezervisani i povučeni. Ali kada god bismo počeli nešto da radimo, igramo košarku, karte, ti isti dečaci su iznanada postajali zainteresovani za sve. Tako je isto bilo i sa moja tri dečaka. Sedeti u ozbiljnom razgovoru sa dečacima kod kuće, za njih može biti kao borba. Ako o nečemu važnom treba da razgovarate, probajte da nametnete tu temu tokom njihove omiljene igre, i počeće da vam se otvaraju, jer nisu pod pritiskom.