Ponekad je rešenje jednostavno – zagrljaj
To nije raketna nauka, ponekad jak i dugačak zagrljaj ima moć da promeni loše raspoloženje i negativan stav brže od bilo kojih reči. Dečaci ponekad imaju problem da rečima iskažu svoje probleme. Posmatrajte njihov govor tela i sledeći put kada se vaš dečak bude ponašao nezainteresovano ili mrzovoljno, samo ga zagrlite. I često to radite, čak i kada odrastu. Ispostavlja se da je dečacima potrebno dva do tri puta više neznosti nego devojčicama da bi oslobodili isti nivo oksitocina koji se ispoljava tokom zagrljaja. I dok su mlađi dečaci skloniji tome da traže zagrljaj kada im treba više pažnje, kada imaju oko 12 godina oni se osećaju mnogo nesigurnije povodom toga, iako i dalje imaju potrebu za fizičkim kontaktom od strane svojih roditelja. Dakle, nek vam to bude navika – često ih grlite.
Dajte im prostora
Roditelji često imaju želju da uskoče da pomognu svojoj deci dok se oni bore da reše probleme ili prave neke greške. Ali najbolje što oni mogu da urade je da se povuku. Dopuštati im da prave svoje greške i uče iz njih je neprocenjiva lekcija koja će im pomoći da veruju u sebe i odrastu u samouverene i sposobne ličnosti. Za mog najmlađieg sina, to je fizička nezavisnost. Umesto da mu priđem i pomognem na igralištu kada se penje po spravama, stojim na nekoj distanci da bi on sam savladao sve prepreke i procenio svoje telo i njegove sposobnosti. On je toliko ponosan na sebe kada se sam popne do vrha bez ičije pomoći. Za starije dečake, to je nezavisnost u pgledu socijalizacije sa drugima. Umesto da intevrenišete kad ga drugi dečak gurne na igralištu, stanite sa strane i posmatrajte kako će regovati. Možda ćete biti iznanađeni kako može da se izbori sa problemom, potpuno sam.
Prevela: Ivona Jovanović
Izvor: Washingtonpost / Moja pedijatar