Dobra vest je da možete da pomognete svom detetu da razvije veštine da se suprotstavi zlostavljaču i da ga sprečite da postane nasilnik. Kako?
7. Igrajte igre uloga i sa konkretnim situacijama maltretiranja
Igrajte se sa detetom kako biste ga naučili da se suprotstavi nasilniku. Ukažite svom detetu na to da nasilnik želi da izazove kod njega reakciju koja će učiniti da se on oseća moćnim, tako da su pokazivanje emocija i uzvraćanje borbe upravo ono čime se nasilnik hrani. Objasnite mu da, iako ne može da kontroliše nasilnika, uvek može da kontroliše sopstveni odgovor. Tako će u svakoj interakciji, u zavisnosti od toga kako reaguje, ili upaliti situaciju, ili je ublažiti.
Najbolja strategija je uvek čuvati sopstveno dostojanstvo i pustiti „nasilnika“ da čuva svoje – drugim rečima. Da biste to učinili, u izmišljenom sukobu tokom igre uloga, jednostavno recite nešto mirno kao:
“Znaš, jednostavno ću ignorisati taj komentar.”
“Mislim da trenutno moram nešto važnije da uradim.”
“Moraćeš da pronađeš drugačiji način da se zabaviš, ja imam pametnijeg posla.”
Naučite dete da broji do deset da ostane mirno, pogleda nasilnika u oči i kaže nešto ovako ili slično. Vežbajte sve dok vaše dete ne pokaže snažan, samopouzdan ton. Sve ovo, naravno, važi samo za verbalno maltretiranje.
8. Naučite decu da intervenišu kako bi sprečili zlostavljanje kada ga vide
Kad prolaznici – deca koja su u blizini – pravilno intervenišu, studije otkrivaju da nasilnici mogu prestati da maltretiraju u više od 50% slučajeva i u roku od 10 sekundi.
Najbolje intervencije:
Stanite uz žrtvu i uklonite je od opasnosti – Stanite uz žrtvu fizički, okrenite je od nasilnika i odvucite je u drugom smeru – ka pomoći odraslih. Neka dete kaže: “Izgledaš uznemireno” ili “Tražio sam te” ili “Učitelj me je poslao da te pronađem.”
Pomoć – Nasilnici vole publiku, ali samo onu koja je na njihovoj strani. Privucite drugu decu na svoju stranu mašući im i vičući: “Potrebna nam je vaša pomoć.”
I naravno, ako deluje da će sukob da eskalira, zovite nastavnika.
9. Ne oklevajte da intervenišete
Vaš roditeljski posao je da zaštitite svoje dete. To znači da pored učenja vašeg deteta da se zauzme za sebe, možda ćete morati da pozovete i nastavnika ili direktora. Nemojte detetu govoriti da mora taj problem samo da reši. I ne pretpostavljajte da, ako nema fizičkog nasilja, dete nije ugroženo. Uvrede i izolacija u vršnjačkoj grupi strašno štete detetovoj ili tinejdžerskoj psihi, a istraživanja pokazuju da mogu izazvati trajne negativne efekte. Ako škola ne može da zaštiti vaše dete, razmislite o premeštanju u drugu školu.
Izvor: Zelena učionica
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: REČ STRUČNJAKA
Dr Biljana Pirgić, dečiji psihijatar: U vaspitavanju deteta važni trud, zainteresovanost i pažnja majke
O tome je govorila dr Biljana Pirgić, dečiji psihijatar: "Kad pričamo o tome šta deci treba i kako ih treba podizati jako je važno da razgraničimo šta su potrebe, a...
Dr Ramani Durvasula: Mentalno zdravlje se meri fleksibilnošću psihe
Dr Ramani Durvasula je licencirani klinički psiholog i profesor psihologije, govorila je o mentalnom zdravlju i značenju fleksibilnosti naše psihe - kako se prepoznaje, zašto je važna i na koji...
Pedagog Snežana Golić: Kad bi meni dali da osnujem školu…
Škola koja se mnogo čudi znanju i ponašanju svojih đaka, koju nervira to što su deca deca, ne može biti dobra škola. Deca koja nemaju sreće sa porodicom, morala bi...
Treba li deca da se takmiče?
Piše: Ljubiša Jovanović, najpoznatiji srpski flautista i redovni profesor Fakulteta muzičkih umetnosti u Beogradu Poslednjih nekoliko godina svedoci smo trenda porasta broja takmičenja mladih muzičara. U svakom gradu, svakoj opštini,...
Nema komentara.