Pitaju me kako, nakon dva karcinoma, podnosim neizvesnost onog „Šta ako…?“

Zastrašuje me scenario koji dolazi iz onog mog starog dela koji veruje da je briga način da se zaštitim. I podsetim sebe da postoji mnogo raznih načina da zaštitim sebe, osim brige. Autor: Ljiljana Milić

Pitaju me kako, nakon dva karcinoma, podnosim neizvesnost.
Kako se nosim sa onim anksioznim „šta ako…?”

Ukratko.
Mnogo sam radila na tome da ojačam onaj deo sebe koji ume da postavi pravo pitanje — sebi.

- Advertisement -

Ojačala i svoje poverenje u svoj zdrav razum, pa više verujem svom zdravom razumu nego svojim brigama.

Jer kada me uhvati to „šta ako…?”…

➡️Setim se da me, zapravo, obuzima strah zbog mog predviđanja budućnosti , a ne zbog realnosti koja se dešava.
I podsetim sebe da, ma koliko to želela, NISAM PROROK.

➡️Zastrašuje me scenario koji dolazi iz onog mog starog dela koji veruje da je briga način da se zaštitim.
I podsetim sebe da postoji mnogo raznih načina da zaštitim sebe, osim brige.

➡️Muči me moja potreba da kontrolišem budućnost i budem spremna za „najgore“ da me ono, ako se dogodi, ne bi srušilo.
Podsetim sebe da “ najgore“ nije jedina opcija.

➡️Ma podsetim sebe da PLAŠIM SEBE!
I tada zastanem i pitam sebe:
„Dobro, a šta sada postoji? Šta sada znam? Šta je realnost?“

- Advertisement -

Podsetim sebe na ovo:
„Ne laži sebe! To se nije dogodilo! Ne postoji!“

Zato, kada me obuzme misao:
„A šta ako bude loše na pregledima u budućnosti?“

Odgovorim sebi:
„Ali ono što sada, trenutno, znam — jeste da je sve u redu. A ako jednog dana ne bude, misliću o tome tada i tada ću pronaći rešenje koliko je do mene.

Zašto bih se sada bavila nečim što ne postoji i propustila sve ovo što postoji?“

Vežbajte ovo.
Ne ide odmah.
Glas koji brine u nama je automatizovan, uporan, glasan.
Ali — nije istina. I nije naš jedini glas.

Strah od neizvesnosti je ljuski strah. Normalan je i niste sami u tome.
Ali je lek za taj strah jačanje tolerancije na to da budućnost ne znamo, ali možemo da je kontrolišemo nekim dobrim odlukama u sadašnjosti.
Odlukama o tome gde se investiramo, recimo.
Kako sebe štitimo i negujemo.

- Advertisement -

Zato.

Kada vas obuzme strah od neke vaše budućnosti, setite se da zapitate sebe:
Šta je sada realnost?
Šta je sada pod mojoj kontrolom?
Nećete tim pitanjima odmah smanjiti strah, ali polako, primiće se vremenom.

Autor: Ljiljana Milić
Facebook: PromenaDA

spot_img

Najnovije

Ministar prosvete: Da neka od nastavničkih zvanja budu tretirana kao deficitarna zanimanja

Ministar prosvete Dejan Vuk Stanković je kazao da će to ministarstvo pokušati da nastavanička zvanja u oblasti matematike, fizike, hemije, geografije i biologije tretira kao deficitarna zanimanja.

Tamo gde je mnogo etike, mnogo je i duše. Takve duše najviše raduju, a i stradaju

Kada bih joj rekao – šteta što ne predaje u nekoj boljoj školi – Ona bi mi rekla: – Ja sam tu za vas zalutale… – I zaista. Treba najbolji nastavnici da rade u svim školama...

Obraćam se svom detetu, a iz mene progovaraju moji roditelji

Odjednom, nekadašnje reakcije naših roditelja, koje su nam se činile neshvatljivim, počnu da dobijaju potpuni smisao, jer ne gledamo više usko – očima deteta, već širom otvorenim očima roditelja.

Za učenice iz Srbije medalje na Evropskoj matematičkoj olimpijadi

Učenice iz Srbije ostvarile su izuzetan uspeh na 15. Evropskoj matematičkoj olimpijadi za devojke u Bordou, objavila je beogradska Matematička gimnazija

Mlađe generacije imaju veći mozak. Da li je to dobro?

Hipokampus, koji igra glavnu ulogu u pamćenju i učenju, proširio se za 5,7 odsto u zapremini kada se poredi nekoliko generacija

Pratite nas

KOMENTARI

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

SLIČNI ČLANCI KOJI VAS MOGU ZANIMATI:

spot_img