Manite se “idealne mame”. Za našu decu dovoljno je naše obično ljudsko srce
Idealne slike, idealnih mama i tata, ne kinje samo nas. One i našoj deci, izbijajući iz nas, poručuju: nikada me nečeš stići.
Idealne slike, idealnih mama i tata, ne kinje samo nas. One i našoj deci, izbijajući iz nas, poručuju: nikada me nečeš stići.
I trebalo joj je vremena da prihvati da sve muškarce doživljava kroz taj prvi “tatin bullyng”, da ih se plaši i mrzi ih i voli u isto vreme.
Toliko je ovakvih situacija gde narcistički branimo svoju decu, doživljavajući ih kao vlastite ekstenzije. Kao ono: kad pričaš o mom detetu, pričaš o meni.
Kažeš sebi. Jednoga dana kada ja budem imala svoje dete, ja ću njemu biti onakva majka kakvu nisam imala, a bila mi je potrebna. I onda rodiš dete, ništa od ovog ne možeš da uradiš.
Ubedite ga da je razmaženo i nezahvalno dok se vi satirete da mu obezbedite sve za život. Budite mučenici, to je najbolji azil. Nek zna da sve što radite radite zbog njega. Ništa zbog sebe. Vi niste sebi važni.
Lekciju o tome kako se postavlja granica u opsadnom stanju, kada drugi prstom pokazuju na tebe i teraju te da se zbog nekog dela sebe stidiš.
Ma koliko da smo dobronamerni roditelji, napravićemo negde grešku. Jer nije sve do roditeljskog para, iako je odgovornost najveća. Zalud je da pokušavamo da kontrolišemo sve aspekte
Ko ti je prvi put rekao da si predebela, premršava, loša, glupa, da nikakva škola nije za tebe, da od tebe niko i ništa neće biti?
Ona je u ovu policu strpala strah od tatinih batina, i maminih i tatinih svađa, i maminih jecaja, i lomljenja čaša i one bespomoćnosti koju je osećala.
Niko svoje rođenje od tebe nije tražio. Zato ne duži svoju decu dugom nepovrativim, jer deca lako poveruju, a ne mogu rođenjem da ti vrate.