Denmilerovi su želeli da se vrate jedni drugima i svojoj deci, Odri i Džejku, i provedu 2013. godinu bez kupovina.
Skot i Gebi Den Denmiler nisu kupovali odeću, tehničke uređaje, igračke, knjige i stvari za kuću celu jednu godinu.
Denmilerovi su želeli da se vrate jedni drugima i svojoj deci, Odri i Džejku od 5 i 7 godina, i provedu 2013. godinu bez kupovina.
Osim za hranu i higijenu, novac su trošili na iskustva i putovanja.
Na konzumeristički “post” odlučili su se kada su shvatili da im je život postao usviše komplikovan i zatrpan stvarima. Kao i većina, postali su skloni da odnose sa drugima žrtvuju zarad materijalnih stvari, iako ih one manje usrećuju.
“Shvatili smo da smo se uhvatili u točak za hrčke i trčimo bez cilja,” kaže Skot. “Toliko smo zaglibili u kupovanje da smo morali da zastanemo i zapitamo se šta na tak način činimo sa našim životima?” dodaje Gebi.
U početku njihova deca ništa nisu znala o ovoj odluci – želeli su da vide da li će primetiti?
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: ŽIVOTARIJE
Dario Rosi: Kako sam rešio da ubrzam inkluziju u stariju ekipu iz kraja uz dva komada “Morave”
Koliko često donosimo loše odluke, šta je to što zapravo čini naš život, čega ćemo se sećati kada prođu godine, na šta ćemo se osvrnuti? Koji je to kompas koji...
Koja je sve ovo naučila, zabetonirala je poziciju “žena NJEGOVOG života”
Kako se postiže taj prestižni status "žena njegovog života"? Da li postoje veštine koje pod velom tajne drže samo one žene koje su to već postigle u životu? "Istinu" otkriva...
Hoćemo li se buditi u panici najstrašnijih slutnji, čekati da telefon zazvoni misleći da je sve propalo?
Hoćemo li prepoznati da kao roditelj rastemo? Znamo li kako izgleda roditeljstvo - pre nego što ga doživimo? Može li se opisati rečima taj osećaj? Biljana Vasić, profesor srpskog jezika...
Praznici su povod za šalu i smeh u teoriji, ali…
...u realnosti, praznici su povod da jedni druge hvatamo za guše (figurativno, molim vas), svađamo se oko najrazličitijih tema, otvaramo stare rane i pingpongujemo osećanja ogorčenosti i krivice. Prilikom jednog...
Mi u kuci zivimo vec godinama, zapravo oduvek… Krpim i popravljam staro, nosim second hand odecu, opremam i sebe i decu na buvljaku tu mislim na kofere, tasne, sto su spomenuli, opremu za stan… sretni smo ako imamo da kupimo pred skolu deci novu obucu, samo jos iz kontejnera sto ne vadim da jedemo… Nisam primetila da nas je to zblizilo… pre ce biti da cini da osecamo gorki ukus u ustima jer zivimo ispod svakog nivoa…