Da se razumemo na samom početku. Post je nešto na šta niko ne treba da vas nagovara. Niti da uspe da vas nagovori. Ne. Post nije najnoviji modni trend, pa da morate da ga pratite, iako je, priznajem, veoma popularan vid isticanja pojedinaca. Nije ni nešto što morate. Samim tim, ni ovaj tekst nema nameru da vas privoli na bilo šta od već nabrojanih stvari. Jedina svrha mu je da vas informiše i zabavi.
Piše: Jasmina Jovanović
Ne smatram se merodavnom da bilo šta o postu ikog savetujem. Sem da dam po neku ideju oko spremanja hrane. Jer, verujte mi, pasulj i džem nisu jedine namirnice koje možete da jedete. Da je tako, post ne bi bio zdrav, a veoma je zdrav ako ga napravite zdravim. Redovno me iznenade žalopojke ljudi koji krenu da poste. I njihov komentar kako su im se riba, pasulj i džem smučili za ceo život. Takvim ljudima pristajem da dam po neki recept ili ideju kako da uživaju u postu.
Isto tako ne smatram nikoga merodavnim da bilo kome govori o postu, sem ako nije svešteno lice, veroučitelj ili eventualno kuvar. Čak i ako je upitan od strane nekog zainteresovanog, neka ga uputi na pravu adresu – njegovom parohu. Ako je planirani post zaista post iz verskih ubeđenja, iz pokušaja da se ispoštuje vera pradedova, onda je opasno da to bude po savetu komšinice ili drugarice iz dva prosta razloga: kao prvo, potrebno je da ga blagoslovi sveštenik, a kao drugo, to nije njihov posao. Sad opet, ako neko tako naziva svoju dijetu, opet ne dajte se navući na isprazne priče kojima nismo dorasli. Za lek se ide u apoteku, za bolest kod lekara, a kad poželimo da postimo – pitaćemo komšinicu za savet? Ne, nećemo.
“Ako je planirani post zaista post iz verskih ubeđenja, iz pokušaja da se ispoštuje vera pradedova, onda je opasno da to bude po savetu komšinice ili drugarice”
Dopuštam sebi još samo da radoznalcima sa pitanjima o tome zašto ja postim, i odgovorim. Odgovor je prost, i logičan je sled svega što jesam. Pošto nikada nisam posumnjala u svoje prezime koje sam nasledila od pradedova, ni u činjenicu da smo pripadnici naroda kog jesmo, zašto bih onda sumnjala u veroispovest koju su mi zajedno sa prezimenom i nacijom ostavili kao znamenje? Neki su se postideli nakon mog odgovora. Možda zato što su oni sami sumnjali u ispravne odluke svojih predaka.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: KULTURA ISHRANE
Prijavite se za novi besplatan vebinar “Šta nam jedu deca?”
Portal Detinjarije već 10 godina aktivno se bavi promocijom zdravije ishrane dece, a kroz časopis i radionice Kuvajmo s decom, sa našim gastro urednikom Nenadom Gladićem – Lepim Brkom, podstičemo...
Prijavite se za besplatan vebinar “Šta nam jedu deca?”
Portal Detinjarije već 10 godina aktivno se bavi promocijom zdravije ishrane dece, a kroz časopis i radionice Kuvajmo s decom, sa našim gastro urednikom Nenadom Gladićem - Lepim Brkom, podstičemo...
Kako smo u našoj kući rešili problem probirljivosti u jelu
Piše: Željka Kurjački Stanić, psiholog i psihoterapeut Pre nego što sam dobila decu, naravno, imala sam samopouzdanje i roditeljsko umeće i mudrost jer sam kao psiholog i kao neko ko...
Dr Perišić: Pileća džigerica zdrava za decu, ostale pune teških metala
Pojedini nutricionisti pileću džigericu nazivaju čak i otrovom zbog visokog sadržaj holesterola i masti, dok oni starijeg kova tvrde da je odlična za krvnu sliku i da je treba davati...
Nema komentara.