Da se razumemo na samom početku. Post je nešto na šta niko ne treba da vas nagovara. Niti da uspe da vas nagovori. Ne. Post nije najnoviji modni trend, pa da morate da ga pratite, iako je, priznajem, veoma popularan vid isticanja pojedinaca. Nije ni nešto što morate. Samim tim, ni ovaj tekst nema nameru da vas privoli na bilo šta od već nabrojanih stvari. Jedina svrha mu je da vas informiše i zabavi.
Otkrića i razočarenja
Naravno, biće tu stvari koje će vam nedostajati. Namirnice u čije zamene svi sumnjamo, u mom slučaju to su svi oblici mesa, kao i mleko. Ali otkriće da postoji mleko od pirinča, ječma i ovsa može nekoga da skroz iznenadi, dok drugi to znaju i to saznanje pametno koriste. Postoje tu razna saznanja kojima ne verujemo dok ih ne probamo, kao recimo ono u šta nisam verovala dok nisam isprobala, da orasi mogu da od posne sarme naprave gurmanluk. Da postoje eksplozije ukusa u jednostavnim salatama samo zato što ste iskombinovali nešto što do tada niste. Zapostavljeno povrće čuči i čeka da neko od njega napravi slastan obrok.
Ako je vodilja odluke o postu religijske prirode, kao što i treba da bude, važno je i prisetiti se reči iz Knjige nad knjigama: „Ne brinite se šta ćete jesti, ni šta ćete piti. Brinuće sutra samo za sebe. Dosta je danu zla svoga.“
Naravno, na putu otkrića do onoga što čoveku prija, čekaju i razočarenja. Moram navesti svoje najveće razočarenje: kao izraziti ljubitelj bundeve, duleka ili takozvane ludaje, kojem je sve od nje fantastično i ukusno, verovatno sam očekivala previše od gulaša od bundeve. Ali…nešto u tom receptu nije bilo kompatibilno sa mojim nepcima. Duboko razočarana, prosula sam famozni gulaš. Verovatno je u mom koordinatnom sistemu ukusa bundeva bila samo za kolače, pite i poslastice. Možda će nekome ovaj moj neslavni gulaš biti odličan slani obrok, ali u tome i jeste čar. U različitosti, u tome da svako od nas formira svoj jelovnik, i svoj post. I svakako, ako se upuštate u ovaj podvig, treba krenuti rasterećeno. Što bi rekao Mika Antić: „Važno je nemati plan. Biti spreman na eksperimente.“
Ako je vodilja odluke o postu religijske prirode, kao što i treba da bude, važno je i prisetiti se reči iz Knjige nad knjigama: „Ne brinite se šta ćete jesti, ni šta ćete piti. Brinuće sutra samo za sebe. Dosta je danu zla svoga.“
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: KULTURA ISHRANE
Prijavite se za novi besplatan vebinar “Šta nam jedu deca?”
Portal Detinjarije već 10 godina aktivno se bavi promocijom zdravije ishrane dece, a kroz časopis i radionice Kuvajmo s decom, sa našim gastro urednikom Nenadom Gladićem – Lepim Brkom, podstičemo...
Prijavite se za besplatan vebinar “Šta nam jedu deca?”
Portal Detinjarije već 10 godina aktivno se bavi promocijom zdravije ishrane dece, a kroz časopis i radionice Kuvajmo s decom, sa našim gastro urednikom Nenadom Gladićem - Lepim Brkom, podstičemo...
Kako smo u našoj kući rešili problem probirljivosti u jelu
Piše: Željka Kurjački Stanić, psiholog i psihoterapeut Pre nego što sam dobila decu, naravno, imala sam samopouzdanje i roditeljsko umeće i mudrost jer sam kao psiholog i kao neko ko...
Dr Perišić: Pileća džigerica zdrava za decu, ostale pune teških metala
Pojedini nutricionisti pileću džigericu nazivaju čak i otrovom zbog visokog sadržaj holesterola i masti, dok oni starijeg kova tvrde da je odlična za krvnu sliku i da je treba davati...
Nema komentara.