spot_img
spot_img

Branislav Nušić: Moje bistro dete

Dok je moj sin junački preskakao plotove, ja sam se još tesio gledajući u njemu Hanibala koji ce preći Alpe

Čudnovato je kod mene da mnoge događaje i pojave mogu da predvidim. Tako sam već petog meseca posle venčanja ja predviđao da cu imati dece. Prvo je bio sin sa plavim očima, koje su posle postale graoraste, pa onda smeđe i najzad crne. To je bilo neko nevaljalo dete sa čudnovatim prohtevima. Ono je, na primer, s najvećim zadovoljstvom čupkalo meni sve dlačicu po dlačicu iz brkova i ja sam to, sa suzama od bola u očima, strpljivo dozvoljavao, jer mi je tašta objasnila da se to mora trpeti, da je to upravo najveće zadovoljstvo za oca kad mu dete počupa brkove. Štaviše, moja tašta, da bi mi učinila što veće zadovoljstvo, hrabrila je malog tiranina vičuci mu jednako: čup, čup, čup!

Ali, to su bili prvi dani detinji koji pripadaju više majci. A posle nekoliko godina, moj sin je već toliko odrastao da je sva briga oko njegovog vaspitanja pripala meni kao ocu.

- Advertisement -

Pročitajte i:  Efraim Kišon: Moje zlato spava

A kad kažem briga, to nije tek onako uz reč, nego ćete odmah videti da je to bila prava briga. Dok je moj sin junački preskakao plotove, ja sam se još tesio gledajući u njemu Hanibala koji ce preći Alpe; dok mi je preskakao preko glave, tešio sam se gledajući u njemu Miloša Vojinovića koji ce preskočiti tri hata i na njima tri plamena mača; dok je krao komšijska jaja, ja sam se i tada još tešio naziruci u njemu budućeg osvajača Napoleona. Ali, on poče i takve stvari da čini kojima se već nisam vise mogao da tešim, jer nisam ni u političkoj ni u kulturnoj istoriji mogao da nađem ugleda. On, na primer, razbije komsijške prozore i ’ajd’, to nije ništa; po svoj prilici i mnogi drugi veliki ljudi razbijali su komšijske prozore, ali on uzme moj najlepši letnji kaput, odseče mu peš ili rukav i napravi sebi barjak, pa onda skupi pod barjak veliku vojsku i opkoli moju kuću, pa na znak za napad i bez obzira na prozore, na baštu i sve ostalo, osvoji tvrdinju i onda, kao i svaka pobedonosna vojska, otpočne po tvrdinji pokolj, te pootkida svima pilićima u kokošarniku glave.

spot_img
spot_img

Najnovije

Psihološki imunitet: Zašto je sposobnost da padnu i ustanu najvažnija lekcija koju deca uče

Dete koje ima razvijen psihološki imunitet lakše će podneti pritisak vršnjaka, znaće kako da se izbori sa kritikama i neće imati potrebu da kroz agresiju prema drugima leči sopstvenu nesigurnost.

Tri bronze za članove reprezentacije Srbije na Međunarodnoj olimpijadi iz informatike

Međunarodna olimpijada iz informacije za učenike srednjih škola održala se u Uzbekistanu od 9. do 16. avgusta i okupila je 357 takmičara iz 97 zemalja

„Bojim se škole“: Kako razgovarati sa predškolcem o onome što ga čeka od 1. septembra?

Možda strah neće nestati posle jednog razgovora. Dete će se možda istom pitanju vraćati više puta, naročito kako se 1. septembar bude približavao.

DECA ALGORITMA: KAD DIGITALNE PLATFORME POSTANU SAPUTNICI ODRASTANJA

Veštačka inteligencija i algoritmi nastaviće da oblikuju svet u kojem će odrastati nove generacije. Ipak, budućnost nije unapred određena. Ona zavisi od toga da li ćemo decu učiti samo kako da koriste tehnologiju ili i kako da razumeju njen uticaj.

Jovana Papan: Roditelji nemaju mnogo uticaja na izbirljivost, ali izbirljivost ima uticaja na njih

Izbirljivo jedenje smatra se jednom od “najnaslednijih” osobina u detinjstvu

Pratite nas

KOMENTARI

1 Komentar

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

SLIČNI ČLANCI KOJI VAS MOGU ZANIMATI:

spot_img