spot_img
spot_img

Blago zapostavljanje bolje od zaštitničkog roditeljstva

Ne dozvoljavajući deci da se „sapliću“ na male stvari, roditelji sprečavaju razvoj veština preživljavanja i razvoj samopouzdanja,

Da li ste među onim roditeljima koji stalno „zuje“ oko deteta, proveravaju ga i kontrolišu šta radi ili onaj koji će sačekati pre nego što priskoči u pomoć? Američki časopis Psychology Today bavio se temom važnih životnih lekcija i u njih uvrstio lekciju iz roditeljstva tvrdeći da je zaštitničko roditeljstvo štetnije od „blagog zapostavljanja“. Evo i zašto.

Deca se danas ne vaspitavaju, samo se čuvaju od života

Svaki roditelj je u iskušenju da pretera u roditeljstvu. Ima puno onih koji konstantno jure za detetom braneći ga od svake nepravde, štiteći ga od drugih, pomaganjem u svakodnevnim zadacima itd. Postoje i oni roditelji koji veruju da moraju stalno da nose dete ili dele krevet sa njim kako bi ostvarili sigurnu vezu. U svim svojim formama, „preterano roditeljstvo“ izgleda sasvim logično gledano sa strane. Roditelji žele da im deca rastu osećajući se voljeno i srećno.Međutim, kako navodi Psychology Today, ovo pokazuje opšte nepoverenje roditelja, kako u druge roditelje tako i u različite institucije i ustanove, koje ih tera na preveliku brigu i zaštitu dece. Oni precenjuju sopstveni uticaj na razvoj deteta. Ovo takođe pokazuje i nepoverenje roditelja u prirodan tok razvoja i dečiju spontanu želju za učenjem. Oni nemaju poverenja u činjenicu da se privrženost razvija i nastaje iz normalne brige o bebi. Nagon roditelja da intervenišu postaje još jači kada oni decu vide kao surogate za ispunjenje sopstvenih želja i snova.

- Advertisement -

Zanimanje roditelja: smarač

Međutim, redovno uskakanje da bi se se odrasla deca zaštitila od stresa – pretpostavljajući da smo im potrebni u svakom trenutku kako bi se osećala sigurno – šteti njihovom razvoju na duge staze. Studija nekoliko stotina različitih odnosa između roditelja i dece pokazala je da roditeljstvo koje nije u skladu sa uzrastom deteta stvara besciljne ljude sklone depresiji sa manjkom sposobnosti da naprave plan i sprovedu ga u delo. Ne dozvoljavajući deci da se „sapliću“ na male stvari, roditelji sprečavaju razvoj veština preživljavanja i razvoj samopouzdanja, što prouzrokuje dugoročnu zavisnost i oslanjanje na roditelje.

spot_img
spot_img

Najnovije

„Radi mi to namerno.“ Šta ne vidimo kada ponašanje deteta pretvorimo u karakter

Dete nije problem, iako njegovo ponašanje ponekad jeste. Kako postaviti granicu, razumeti šta se događa i pomoći detetu da postupi drugačije — bez etiketa i bez odustajanja od odgovornosti.

Školska kupovina bez greške: šta zaista treba prvaku?

Polazak u prvi razred sa sobom donosi mnogo uzbuđenja – ali i jedan veliki roditeljski zadatak: nabavku školskog pribora.

Deset godina osnaživanja mladih u riziku za samostalan život kroz Centar „Jaki mladi“

Povodom Međunarodnog dana mladih, 12. avgusta, SOS Dečija sela Srbija podsećaju na važnost sistemske podrške mladim ljudima koji se suočavaju sa životnim izazovima, ističući da su osamostaljivanje, obrazovanje i pristup tržištu rada ključni preduslovi za njihovu punu društvenu uključenost.

Kada tinejdžer napravi „glup izbor“ to znači da njegov mozak radi baš kako treba

Ako mlada osoba veruje da će sistem obezbediti pravedan ishod, njena snažna potreba za osvetom slabi, što daje više prostora prefrontalnom korteksu da preuzme kontrolu.

Znanje i vaspitanje izdvajaju iz mase, trendovi i brendovi utapaju u nju

Deca od roditelja i staratelja dobijaju temelje koji se kroz kasniji proces socijalizacije nadograđuju. Ne možemo, kao podrazumevano, očekivati od njih da u ranoj životnoj dobi pokažu nešto što im nismo pružili kao primer. Piše Marija Bulajić Škuletić, sociološkinja

Pratite nas

KOMENTARI

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

SLIČNI ČLANCI KOJI VAS MOGU ZANIMATI:

spot_img