Deci je to vreme za istraživanje okoline i otkrivanje misterija i blaga koje leto skriva.
Ta detinja idila je možda istinita kod neke dece, ali za većinu leto označava jedva nešto više od promene rasporeda dnevnih planiranih aktivnosti koje nadziru roditelji.
Neplanirano, slobodno vreme za igru je jedna od najvrednijih edukativnih prilika koje dajemo svojoj deci.
To je plodno tle, mesto na kojem deca mogu ojačati društvene veze, izgraditi emocionalnu zrelost, razviti kognitivne sposobnosti i poboljšati svoje fizičko zdravlje. Vrednosti slobodne igre, sanjarenja, rizikovanja i samostalnog otkrivanja često se spominju u medijima poslednjih godina, a nova studija grupe psihologa sa Univerziteta Colorado otkriva koliko su te aktivnosti važne u razvoju dečjeg funkcionisanja.
Snaga samousmerenosti je potcenjena i neprocenjiva veština koja dopušta učenicima da deluju produktivno kako bi postigli svoje ciljeve.
Autori su proučavali rasporede i navike igranja sedamdesetoro šestogodišnje dece, mereći koliko vremena provode u “manje struktuiranim”, spontanim aktivnostima poput imaginarne igre i samoodabranog učenja te “strukturiranih” aktivnosti koje organizuju i nadziru odrasli, poput lekcija, sportskih praksi, rada za opšte dobro te domaćih zadataka.
Istraživači su otkrili da deca koja se upuštaju u više slobodne igre imaju razvijeniju samousmerenu izvršnu funkciju.
S druge strane, što više vremena deca provode u struktuiranim aktivnostima, time je slabiji njihov osećaj samousmerene samokontrole. Treba spomenuti da autori smatraju sve aktivnosti koje su deca sama inicirala “manje strukturiranim”, a aktivnosti koje su vodili odrasli “strukturiranim”.