Dojin Ričards je tata dve devojčice od 3 i 5 godina, i piše blog o roditeljstvu koji slavi sve dobre očeve ovoga sveta, a letos je sproveo jedan veoma interesantan eksperiment koji preporučuje svim roditeljima.
Često sam ovog leta bio na kauču sa klinkama i gledao TV ili filmove u udobnosti našeg klimatizovanog doma. Sve dok jednog momenta nisam ukapirao: Da li se zaista povezujem sa svojim ćerkama dok smo zavaljeni na kauču i gledamo u ekrane? Ne baš. Nismo mnogo pričali, i često smo sedeli, razvlačili se tuda, sa minimalnom interakcijom.
Tako sam odlučio da napravim mali eksperiment pre nekoliko vikenda. Odlučio sam da ne dozvolim gledanje televizije ili korišćenje uređaja narednih 48 sati. Moje ćerke imaju 3 i 5 godina, i obožavaju da gledaju crtane i igraju igrice na svojim uređajima – ali hteo sam da probamo nešto novo.
Moje obećanje njima je bilo da ćemo se više zabavljati radeći stvari zajedno nego gledajući u ekrane. Bile su skeptične – čitaj: napravile su histeričnu scenu – ali kada smo ušli u auto i krenuli na prvu destinaciju stvari su se promenile.
Osećao sam se kao dete u akva-parku
Šta smo radili: Naša prva ekskurzija bez ekrana bila je do lokalnog akva-parka. Prskali smo se vodenim puškama, a ja sam ih satima jurio po celom mestu. Kasnije nisam morao da ih molim da odspavaju jer su bile potpuno umorne (kao i ja).
Šta smo dobili iz toga: Deca su se super provela, ali meni je najbolje bilo što sam se opet osetio kao dete. Znam da ću zvučati kao starkelja, ali kada sam bio klinac mi smo se stalno igrali napolju. I znate šta? Zabavljao sam se. Po meni, to je bolje nego biti zalepljen za neku spravicu u kući. Daću sve od sebe da u budućnosti više vremena provedemo osećajući vetar u kosi (.. Dobro, možda ne u mojoj kosi, ali znate na šta mislim).
Stvaran život je haotičan, ali sjajan
Šta smo radili: Devojčice su mi pomagale da pravim kolače. Stavile su svoje kuvarske kapice, razbijale jaja, merile sastojke i koristile mikser. Naravno, napravile su neverovatan haos, ali svi ti haosi vode ka fenomenalnim uspomenama.
Šta smo dobili iz toga: Roditelji znaju da njihova deca hoće uvek da budu pored njih. To nije uvek dobro, pogotovo ako želite da odete u toalet u miru – ali nekad takve situacije možemo napraviti korisnima. Ne samo da sam naučio svoje devojčice nekim osnovama kuvanja, već sam im i pokazao da je normalno i za očekivati od tata da kuvaju.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: TATATATIRA!
Tata kupi mi auto: Goran Abraham
Predstavite nam se kao tata? Prvo dete sam dobio sa 38 godina, uz zahvalnost Gospodu, a zatim drugo i treće u roku od 3 godine. To mi je promenilo shvatanje...
Njen tata
Njen tata je u njenom životu bio prvi "buli". Bio je njen prvi oprez. Vrlo rano je naučila da raspoznaje koji postupak, reč, ton, mogu tatu da razbesne. I izbegavala ih...
Tvoj narcisoidni otac koji nikad nije na psihoterapiji, ali zato ti jesi
Piše: Ivana Sinđić, psihoterapeut Narcisoidni očevi gotovo nikad nisu u psihoterapiji . Ne uključuju se u proces, jer je obično njihovo mišljenje o njima samima da su uvek u pravu,...
Mihail Labkovski: Pet saveta kako postati dobar otac
- Nemojte se ženiti ili pristajati na to da vaša žena rodi ako ne osećate potrebu da postanete otac. U idealnom slučaju, trebalo bi da budete spremni, da želite to...
Nema komentara.