šta vi mislite, što nam se neke stvari sviđaju: da li zato što se rodimo tako ili zato što nam otkad znamo za sebe samo to kupuju i onda nam se sviđa iz navike i jer ne znamo za neke druge opcije? i ne mislim tu samo na igračke, već i na mnoge druge stvari koje nekako radimo po navici jer je neko rekao da tako treba, a ne znamo ni ko, ni kad, ni čemu.
(odlomak iz knjige “Furam feminizam”)
listu sam nazvala: možda jeste nepravedno što žene imaju dan žena, a muškarci ga nemaju ali…
1.… ali nepravedno je i što žene u srbiji zarađuju na istim poslovima 11% manje nego muškarci;
2.… ali nepravedno je i što je i svaka druga žena žrtva nasilja (ovo mi je sestra rekla, je l’ možete vi u to da poverujete!)
3.… ali nepravedno je i kad ti gazda da otkaz jer si trudna;
4.… ali nepravedno je i to što moram da plaćam za uloške i tampone, a ne biram da li hoću da imam menstruaciju, kao, moram;
5.… ali nepravedno je i što žene svaki dan moraju da peru sudove, i veš, i prozore, i onda za osmi mart uzme muškarac i opere džezvu od kafe i to je, kao, strašno veliki korak za feminizam.
i nikako da vas pitam, je l’ znate vi uopšte šta je to feminizam? recimo, baš puno ljudi, i muškaraca i žena, odmah zakoluta očima kad im pomeneš tu strašnu reč na f, ko da im vadiš zdrav zub. odmah krene neki hejt, a pritom ne kapiraju da feministkinja mogu da budem i ja, i moja sestra, mama, baka, da to nisu neke lude, histerične, usa- mljene žene koje idu uokolo valjda gole do struka i s dla- kama ispod pazuha i viču ženska prava! ko neki plemenski poklič. mada, stvarno imam potrebu da iznesem frustraciju ovde – zašto žene čim su ljute nazivamo histeričnim?! a, realno, to nikad ne radimo za muškarce. kao ok je da muškarci budu ljuti, oni imaju temperament, a ženama je, kao, prirodno da sede i trpe i čim to ne rade, odmah su histerične.
jasno mi je da u školi niste mogle da naučite šta je feminizam, jer realno svi ćute ko zaliveni, a zanima me da li ste igde drugde čule i od koga, meni su za takve teme delegirane tetka i seka, tako da, kao, dosta sam srećna i povlašćena.
uglavnom, za razliku od juče, danas je dan bio dug i naporan, a kao šlag na kraju došao je jedan od mučnijih šopinga ever. sestra je posle škole došla po mene da maloj rođaki, kojoj je u subotu rođendan, izaberemo neki poklon. j.e.d.v.a smo našle nešto normalno da nije totalni treš. prvo, zašto je sve za devojčice roze? a za dečake plavo? zašto ne postoji i roze i plavo, pa da možeš da biraš šta hoćeš? i, tipa, još i žuto, i zeleno i narandžasto i raznih boja i onda odabereš koja ti je omiljena, a ne roze, jer na tome piše da je za devojčice. šta ako si devojčica i ne voliš roze boju? ili ne voliš šljokice? a svi ti onda stalno kupuju takve stvari. ili ako si dečak, a strašno voliš šljokice, a onda ti svi kupuju neke crne automobile i tebi to skroz bez veze. i lego za devojčice je uvek neki glupi tipa frizerski salon, ili radnja, a za dečake su neki kul kao podmornica ili helikopter. i njihovi imaju više delova, i zanimljiviji su, a naši samo tonu nekih stikera koje kao treba da zalepiš. ono, dečaci mogu da grade, devojčice mogu da ukrašavaju. to je totalno nefer! i tipa, zašto postoje bebe za male devojčice? i uopšte za devojčice? kao, zašto je ono čega devojčice prvo treba da se igraju to da su mame i da nekoga presvlače i hrane? šta, je l’ kapiraju da ako nas od malih nogu nauče da je zabavno da se brinemo o ljudima i da je brižnost igra, da nam to posle neće teško padati? na kraju je sestra našla neku slagalicu drvenu raznih boja, i tonu plastelina. tata je kod kuće rekao sestri da se i ona igrala i lutkama, i malim šporetima, i roze posuđem i, eto, ispala je feministkinja, pa očigledno to nije bilo presudno. na to mu je ona odgovorila da svako pravilo ima izuzetak i da feministkinje ne treba da ispadaju nego da se školuju i odgajaju, a da barbike, i šporetići i roze posuđe nisu presudni ako devojčica ima superkul tetku. tako da nije samo do lutaka, ima nešto i do tetaka.
šta vi mislite, što nam se neke stvari sviđaju: da li zato što se rodimo tako ili zato što nam otkad znamo za sebe samo to kupuju i onda nam se sviđa iz navike i jer ne znamo za neke druge opcije?
i ne mislim tu samo na igračke, već i na mnoge druge stvari koje nekako radimo po navici jer je neko rekao da tako treba, a ne znamo ni ko, ni kad, ni čemu.
Lamija Begagić, Marina Veličković, Ana Pejović
Izdavač: Kreativni centar
Priručnik Furam feminizam daje odgovore na pitanja koja tinejdžerke često postavljaju u tom uzrastu: zašto znamo više za sportiste i naučnike, nego za sportistkinje i naučnice? Zašto mama posprema kuću, a ne tata? Zašto se u školskim udžbenicima vrlo malo govori o dostignućima žena? Junakinja knjige, trinaestogodišnja Likica, autorka bloga Furam feminizam, uz pomoć starije sestre i tetke istražuje ove teme i postepeno saznaje šta zaista znači biti ravnopravna. Furam feminizam sadrži na kraju i korisni pojmovnik feminističkih termina, iz koga čitateljke mogu dosta saznati i o istorijatu ovog važnog pokreta kod nas i u svetu.
Izvor: Detinjarije.com
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: ŽIVOTARIJE
Koja je sve ovo naučila, zabetonirala je poziciju “žena NJEGOVOG života”
Kako se postiže taj prestižni status "žena njegovog života"? Da li postoje veštine koje pod velom tajne drže samo one žene koje su to već postigle u životu? "Istinu" otkriva...
Hoćemo li se buditi u panici najstrašnijih slutnji, čekati da telefon zazvoni misleći da je sve propalo?
Hoćemo li prepoznati da kao roditelj rastemo? Znamo li kako izgleda roditeljstvo - pre nego što ga doživimo? Može li se opisati rečima taj osećaj? Biljana Vasić, profesor srpskog jezika...
Praznici su povod za šalu i smeh u teoriji, ali…
...u realnosti, praznici su povod da jedni druge hvatamo za guše (figurativno, molim vas), svađamo se oko najrazličitijih tema, otvaramo stare rane i pingpongujemo osećanja ogorčenosti i krivice. Prilikom jednog...
Da mogu ponovo živeti, da dobijem drugu priliku – pravila bih više greški
„Da mogu ponovo živeti, pravila bih više greški. Više ne bih pokušavala biti savršena, bila bih opuštenija, popustljivija. Bila bih mnogo hrabrija nego ikada ranije na svom putovanju. Zapravo, jako...
Nema komentara.