spot_img
spot_img

Draga porodico, nisam dužna da večito tragam za vašim zagubljenim stvarima!

Kejti Anderson je mama kojoj je dosadilo da bude dežurni tragač za zagubljenim stvarima u svojoj porodici. Roditeljski sajt Babble objavio je njeno "protesno pismo"

Mame imaju mnogo funkcija – mi smo učiteljice, tešiteljke, medicinske sestre, savetnice i menadžeri (da navedem samo nekoliko). Uglavnom, uživam u raznovsnim poslovima koji dolaze u paketu sa materinstvom. Međutim, za jednu funkciju se nisam prijavila – a to je „pronalazač zagubljenih stvari.

Izgleda da moja porodica živi u zabludi da će svaki put kada nešto ne mogu da nađu, mama uskočiti da reši problem. Rančevi, domaći zadaci, hrana, omiljeni pokrivači i patike… koliko samo patika. Nakon što ovlaš pogledom potraže ono što im nedostaje, odmah osete potrebu da od toga naprave moj problem. Ne znam ni sama koliko sati sam provela igrajući se detetktiva da moja porodica to ne bi morala da radi. I sad je dosta!

- Advertisement -

Delimično sam i sama kriva. Jednom sam se našalila sa mužem da sam „menadžer domaćinstva“. Zapravo, to nije daleko od istine. Pošto nisam zaposlena vodila sam računa o svemu u vezi sa kućom. Išla u nabavke, planirala obroke, plaćala račune. Radila sve kućne poslove i brinula o deci. I logično, čim nešto nije bilo moguće naći, očekivalo se da ja možda znam gde da tražim.

Međutim, u poslednje vreme sam usvojila novu taktiku. Čim me neki od starijih sinova upita gde su mu cipele, izvratim mu pitanjem: „Zašto bih JA znala gde su tvoje cipele? To su TVOJE cipele, zar ne?“.

Isto tako, kada me muž pita gde se nalazi određena hrana, samo mu kažem „U frižideru.“ On izgleda očekuje da će ga ono što traži zaskočiti samo, čim otškrine isti.

Jedini član porodice koji ne reaguje na moj novi pristup je moj dvogodišnji sin. „Dinosaurus!“ zahteva on. Kada ga pitam gde je igračku ostavio, zahteva još glasnije, misleći da ga prvi put nisam čula. Ne ostaje mi ništa drugo nego da mu pomognem da ga nađe i sačekam da poraste još malo da ga naučim da bude odgovoran za svoje stvari.

Da budem iskrena, još se dešava da se ukjučim u potragu za nečim, najčešće onda kada kasne u školu. Međutim, sada tražim da prvo provedu razumnu količinu vremena u samostalnoj potrazi.

Majčinstvo se sastoji od kompromisa, ali moja porodica mora da nauči da ja nisam detektiv kome mogu da dodele slučaj nestalog ko-zna-čega kad god im se ćefne!

- Advertisement -

Izvor: Detinjarije.com

spot_img
spot_img

Najnovije

„Radi mi to namerno.“ Šta ne vidimo kada ponašanje deteta pretvorimo u karakter

Dete nije problem, iako njegovo ponašanje ponekad jeste. Kako postaviti granicu, razumeti šta se događa i pomoći detetu da postupi drugačije — bez etiketa i bez odustajanja od odgovornosti.

Školska kupovina bez greške: šta zaista treba prvaku?

Polazak u prvi razred sa sobom donosi mnogo uzbuđenja – ali i jedan veliki roditeljski zadatak: nabavku školskog pribora.

Deset godina osnaživanja mladih u riziku za samostalan život kroz Centar „Jaki mladi“

Povodom Međunarodnog dana mladih, 12. avgusta, SOS Dečija sela Srbija podsećaju na važnost sistemske podrške mladim ljudima koji se suočavaju sa životnim izazovima, ističući da su osamostaljivanje, obrazovanje i pristup tržištu rada ključni preduslovi za njihovu punu društvenu uključenost.

Kada tinejdžer napravi „glup izbor“ to znači da njegov mozak radi baš kako treba

Ako mlada osoba veruje da će sistem obezbediti pravedan ishod, njena snažna potreba za osvetom slabi, što daje više prostora prefrontalnom korteksu da preuzme kontrolu.

Znanje i vaspitanje izdvajaju iz mase, trendovi i brendovi utapaju u nju

Deca od roditelja i staratelja dobijaju temelje koji se kroz kasniji proces socijalizacije nadograđuju. Ne možemo, kao podrazumevano, očekivati od njih da u ranoj životnoj dobi pokažu nešto što im nismo pružili kao primer. Piše Marija Bulajić Škuletić, sociološkinja

Pratite nas

KOMENTARI

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

SLIČNI ČLANCI KOJI VAS MOGU ZANIMATI:

spot_img