Tipični pripadnik stvarni svet zamenjuje digitalnim, a roditeljski dom shvata kao neku vrstu tvrđave koja je sigurno i udobno mesto, izbegavajući svaki izlazak
Autor: Zoran Milivojević
Nakon generacije Y (ipsilon) ili „milenijalaca”, koji su rođeni u periodu od 1980. do sredine devedesetih, došla je generacija Z (zet), koja obuhvata rođene od sredine devedesetih do danas. Najstariji pripadnici generacije Z su danas na početku svojih dvadesetih godina. Pojam generacija je definisan veoma široko i obuhvata samo neke dominantne trendove i karakteristike, tako da ne opisuje sve svoje pripadnike. Uprkos tome, proučavanje generacija može biti veoma korisno, naročito kada upozorava na neke zabrinjavajuće podatke.
Veoma jasnu sliku osobina pripadnika generacije Z u SAD je donelo najnovije istraživanje Džin Tvengi, profesora psihologije iz San Dijega, koje je izložila u svojoj knjizi „iGen” (ajdžin engleski izgovor za „iGen”, skraćenicu za internet generaciju). Ista autorka je prethodno proučavala generaciju Y i svoje istraživanje objavila u knjizi „Generacija Ja”. Ukratko, dok su osobine pripadnika generacije Y uglavnom rezultat „razmažujućeg” roditeljskog vaspitnog stila, pripadnici generacije Z imaju osobine koje su rezultat „prezaštićujućeg” vaspitnog stila.
Opasnost izvan porodičnog doma
Za razliku od prethodnih „milenijalaca” iz generacije Y, koji su izrazito samopouzdani i koji imaju veoma visoko mišljenje o sebi iako ga ne mogu opravdati postignućima u realnom svetu, pripadnici generacije Z imaju nisko samopoštovanje i samopouzdanje i žive u simbiotskom odnosu sa svojim roditeljima.
Ono što povezuje tipičnog pripadnika generacije Z ili „ajdžina” i njihove roditelje jeste uverenje da je svet izvan porodičnog doma veoma opasan. Zato se roditeljski dom shvata kao neka vrsta tvrđave koja je sigurno i udobno mesto. Izbegavaju svaki izlazak u svet jer ga povezuju sa neželjenim rizikom. Kako tipičnom predstavniku ove generacije nedostaju socijalne veštine, on se izvan svog doma u kontaktu sa vršnjacima oseća neprijatno i ugroženo zbog čega ne želi da napusti sigurnost i udobnost svog doma. Ako izlazi, često to čini zajedno sa roditeljima.
S obzirom na ove okolnosti, tipičan „ajdžin” ne želi da odraste. Nezainteresovan je za one aktivnosti koje vode ka samostalnosti, preuzimanju odgovornosti i odraslosti. Zbog toga je njihov emocionalni i socijalni razvoj usporen, u proseku oko tri godine u odnosu na prethodne generacije. Tako, tipičan petnaestogodišnjak je na nivou od 12 godina, a osamnaestogodišnjak je na nivou od 15 godina. Kod njih adolescencija počinje tek u dvadesetim godinama.
S obzirom na to da „ajdžener” ne želi da odraste, kod njega izostaje tinejdžerska pobuna protiv roditeljskog autoriteta koja je u svojoj osnovi pokušaj mlade osobe da se „oslobodi” od roditeljske vlasti i postigne samostalnost.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: REČ STRUČNJAKA
Blagostanje je neobjašnjiv osećaj ali ga prepoznate kad ga vidite – Erih From
Na pitanje šta smatra mentalnim zdravljem, From je odgovorio: "Ono što ja smatram mentalnim zdravljem bojim se da se razlikuje od onoga što mnogi drugi psihijatri ili psiholozi misle da...
Danijela Budiša Ubović: Psihološka zavisnost od roditelja – snažno osećanje dužnosti drži decu uz roditelje
Psihološka zavisnost od roditelja u velikoj meri može uticati na donošenje odluka u životu pojedinca koji bi trebalo da živi svoj život i oblikuje ga kako misli da treba pa...
Dr Vladimir Đurić: Niko ne može sve, a i da može – džaba mu ako ga to košta mentalnog zdravlja
O mentalnom zdravlju, zdravom odnosu prema sebi i važnosti očuvanja dobre energije kao i prvim simptomima 'pregorevanja', dr Vladimir Đurić, doktor medicine, specijalista psihijatrije, edukant psihoterapije - rekao je sledeće:...
Danijela Budiša-Ubović: ‘Radovi u toku’ – značajna faza u procesu samospoznaje
Svaki pojedinac prolazi kroz sopstvene faze i procese samospoznaje - kao jednog značajnog puta do svoje prave prirode, do spoznaje svojih osećanja i načina na koji ćemo se sa njima...
Nema komentara.