Daniela Skoković radi kao bibliotekar Dečijeg odeljenja Narodne biblioteke Požega. Razgovarali smo sa njom o tome, kako motivisati decu da se zaljube u čitanje.
Čuveni pisac Nil Gejmen rekao je: Najjednostavniji način da budemo uvereni da odgajamo pismenu decu jeste da ih naučimo da čitaju i da im pokažemo da je čitanje aktivnost koja pruža zadovoljstvo. I to znači, najjednostavnije rečeno, da pronađemo knjige u kojima uživaju, da im damo pristup tim knjigama i puštamo ih da čitaju. Biblioteka je mesto koje upravo tome služi. Оno što jednoj biblioteci daje posebnu toplinu jesu bibliotekari koji u njoj rade, koji vole knjige i čitanje i tu svoju ljubav uspešno prenose na decu i mlade.
Detinjarije i Kreativni centar predstavljaju vam priču jednog bibliotekara u rubrici
OD ČITANJA SE RASTE
Kažite nam nešto o sebi?
Zovem se Daniela Skoković i već petnaest godina radim u Narodnoj biblioteci Požega kao bibliotekar na Dečjem odeljenju., mestu gde se spajaju dve moje ljubavi – ljubav prema deci i ljubav prema knjigama. Mislim da je značajno da istaknem da za svih ovih petnaest godina rada u biblioteci ne postoji ni jedan dan da u nju nisam ušla sa radošću i osmehom na licu i to smatram svojim najvećim poslovnim uspehom. Životna je privilegija kada radite ono što volite. Iz takvog raspoloženja kasnije se razvijaju mnoge lepe stvari, a kada se uz to doda i težnja ka stalnom stručnom usavršavanju, želja da budete inovativni, da radite dobre stvari za svoju zajednicu – pre svega za najmlađe korisnike biblioteke. Slobodno mogu da kažem da se i kroz ovu seriju intervjua sa mojim koleginicama uočava upravo to – ljubav i entuzijazam kao glavni pokretači. Mislim da je jedna od mojih osobina upravo ta želja za stalnim učenjem i da takav princip neizostavno donosi rezultat i uspeh u poslu. To je ono što je učenje donelo meni lično, ali je mnogo važnije što sam to svih ovih godina nesebično delila sa onima zbog kojih sve to i radim – sa decom i mladima kao i sa kolegama. Volim da delim svoje znanje i stručnost. Mogla bih da pomenem, a da ne bude samohvalisavo, da sam za takav rad dobilai nagradu najbolji bibliotekar u javnim bibliotekama Srbije, ali samo u kontekstu podsticanja budućih bibliotekara koji razmišljaju o našem pozivu. Najveća nagrada bi za mene bila da me generacije dece pamte kao ljubaznu bibliotekarku koja im je pružila knjigu i kod njih razvila ljubav prema čitanju.
Kako motivišete decu da dođu u biblioteku i zavole čitanje?
Na samom početku mog rada u bibliotekarstvu u našim bibliotekama su tek počeli da se razvijaju nove i raznovrsne usluge i programi za decu I mlade u onom obimu kako se oni danas realizuju u modernim bibliotekama. Inspiracija, da kreiram neki novi program, uvek počinje istraživanjem – šta je to potrebno našim korisnicima, šta se dobro i kvalitetno već sprovodi u evropskim i svetskim bibliotekama i kako da takvu praksu prilagodim, ali joj dodam i svoj lični pečat I na kraju ponudim korisnicima. Ponekad je dovoljan samo jedan pogled na fotografiju, vest sa društvenih medija iz neke druge biblioteke, naziv projekta, da me inspiriše da kreiram programe za podsticanje čitanja. Motivacija dece na čitanje danas nije uopšte lagan posao. Mislim da je ključ u kreiranju dobro osmišljenih programa koji će da traju, a da se pritom stalno unapredjuju prateći potrebe i želje dece i roditelja. Akcenat treba da bude i na ponudi programa za sve uzrasne grupe, ali i na uključivanje u taj proces svih onih koji se bave decom – roditelja, vaspitača, učitelja…Važno je da mi bibliotekari kao i naše usluge izadju i van prostora biblioteke. Veliki sam zagovornik otvorenog pristupa i širenja bibliotečke misije van naših zidova.
Da li ste u vašoj biblioteci sprovodili neki program koji je podstakao decu da više čitaju?
Ono po čemu se prepoznaje rad Dečjeg odeljenja Narodne biblioteke Požega i nadam se moj lični, upravo je veliki broj programa za podsticanje čitanja koje realizujemo već dugi niz godina. Nabrojaću samo neke: „Za svaku bebu knjiga“ (poklon paketi za bebe u partnerstvu sa pedijatrijskom službom Doma zdravlja, „Čitaj dok čekaš“(slikovnice u Dečjem dispanzeru), „Putujuća biblioteka“ (podrška porodičnom čitanju – ranac sa knjigama u svakoj porodici), „Bibliobubamara“ i „Bibliopčelica“ (detaljnije u nastavku ), „Klub volontera“ (program za tinejdžere), Letnji program čitanja (podsticanje čitanja tokom letnjeg raspusta) i kao kruna svega Međunarodni festival slikovnica „Čigra“(prvi festival slikovnica u Srbiji, koji od ove godine dobija i međunarodni karakter). Nabrojala sam samo kontinuirane projekte, a postoji još mnogo zanimljivih programa, kampanja za popularizaciju biblioteke i čitanja koje se skoro svakodnevno odvijaju u organizaciji naše biblioteke.
Program „Bibliobubamara“ i „Bibliopčelica“ je program koji već devet godina realizujemo za učenike prvog i drugog razreda. Na vizuelno zanimljivim policama nalaze se knjige koje vrlo pažljivo odaberemo i koje učenici čitaju od februara do maja. Svaki učesnik ima posebnu karticu na kojoj se lepe nalepnice, za svaku pročitanu knjigu. Moram da se pohvalim da skoro 80% procenata učenika učestvuje u programu i završnom kvizu. Za najuspešnije obavezno pripremimo nagrade i obrazovni izlet koji deci ostane u najlepšem sećanju. To je program koji je ispunio, i slobodno mogu da kažem, prevazišao sva naša očekivanja, a kao model za podsticanje čitanja za svaku je preporuku.
Ponosna sam i na Medjunarodni festival slikovnica „Čigra“ za koji sam inspiraciju dobila kada sam kao stipendista Međunarodne biblioteke za decu i mlade iz Minhena u toku tromesečnog boravka radila na istraživanju umetničkih slikovnica. To nepregledno blago nedostaje na našem tržištu knjiga za najmlađe i ja se uporno trudim da upravo kroz Festival na sve načine promovišemo slikovnica i ukažemo na njihov veliki značaj za razvijanje predčitačkih veština i rane pismenosti.
Šta vole da čitaju predškolci i osnovci?
Ja pripadam onoj grupi bibliotekara koji su tu, ali stoje po strani. Mislim da deca kada dođu u biblioteku vole da istražuju, sami pronalaze šta im se dopada. Moja uloga je da pomognem i budem na usluzi kada god deca to požele. Ne trudim se da deci namećem svoj čitalački ukus, ali sam tu da im pomognem i ukažem na kvalitetnu i raznovrsnu literaturu. Nikada se ne žalim na činjenice da su knjige potisnute zbog novih medija. Pokušavam da takvo korišćenje savremenih uređaja i interneta povežem sa kvalitetnim informacijama. Mislim da je to uloga svih odraslih koji mogu da utiču na razvijanje čitalačkih navika i da je takav pristup od izuzetne važnosti. Tako su roditelji jedna od ciljnih grupa koja treba da bude konstantno u fokusu nas bibliotekara.
Koje knjige biste izdvojili i preporučili deci i mladima?
Iako sam u prethodnom pitanju navela da preporučujem knjige samo kada deca iskažu takvu potrebu i želju, ipak volim da sa njima podelim naslove koji su meni omiljeni. Od naših autora moj apsolutni favorit je Dejan Aleksić. Volim njegove pesme i priče za decu. Od stranih autora, po stilu i humoru, to su svakako sva dela Roalda Dala. Slikovnice me opčinjavaju upravo zbog simbioze slike i teksta i tu svakako moram da pomenem ediciju „Pustolovine“ Kreativnog centra, iako su to zapravo ilustrovane pesme i priče. Kako sam bila koordinator za Srbiju jednog značajnog međunarodnog projekta u kome su upravo bibliotekari birali deset slikovnica iz Srbije – drago mi je što je čak sedam odabrano iz ove edicije.
Da li se sećate vaše omiljene knjige iz detinjstva?
Moje sećanje na knjige iz detinjstva i one koje su obeležile moje odrastanje imaju i komponentu pridodatih slika, mirisa i ukusa. To je onaj lični pečat koji nas obeleži za čitav život. U skladu sa mojom prirodom, meni su omiljeni bili avanturistički romani – od toga dve knjige koje sam dobila za odličan uspeh. U prvom razredu – bajke pod nazivom „Kralj pečuraka“ a u drugom „Pet robinsona“. Bajke su u mene usadile stav o socijalnoj pravdi, o borbi dobra i zla. Knjiga koje se ipak izdvaja iznad svih onih koje volim svakako je Pipi Duga Čarapa poznate autorke Astrid Lindgren. To je moja knjiga za sva vremena. Želela sam da budem kao Pipi i što je zanimljivo to i dalje želim. Moja misija je da uz pomoć takvih knjiga i slikovnica deci i mladima otvorim prozor u svet. Mnogo mi se dopala ta misao da je knjiga prozor u svet, ali i ogledalo u kome se ogledamo. To je za mene prava definicija za proces čitanja, a moj zadatak je da to svom snagom podržavam.
Šta trenutno čitate?
Nikada ne čitam jednu knjigu, uvek je tu po nekoliko knjiga koje čitam istovremeno. Moja interesovanja se menjaju. Čovek stiče nova iskustva pa je i normalno da mu se i čitalački ukus menja. Meni trenutno baš prijaju kraće forme i eseji. Moji omiljni pisci su Eko, Murakami, Pamuk, Makjuan. Obožavam eseje Predraga Matvejevića i Dubravke Ugrešić. Njena nova knjiga „Lisica“ o pripovedanju ostavila je veliki utisak na mene. Opsednuta sam slikovnicama, pa moram da pomenem i one koje su pripremljene za odrasle. Upravo će jedan takav fantastični nemački autor, pravi umetnik – Kvint Buholc ove godine početkom oktobra biti gost našeg Festivala slikovnica. Čitam dosta stručnih tekstova jer sam već naglasila da sam veliki pristalica doživotnog učenja.
Možete li da podelite sa čitaocima neku zanimljivu anegdotu iz biblioteke?
Već sam pričala o osmehu koji mi ne silazi sa lica i o radosti što imam priliku da radim sa decom. Najemotivniju priču iz mog radnog iskustva ipak prate suze. Srećom, radosnice. Grupa tinejdžera koja je redovno provodila vreme u biblioteci, a ja kao bibliotekar sam se trudila da im taj boravak bude kreativan i zabavan, zahvalila mi se jednim pravim iznenađenjem – raspitali su se kada mi je rođendan, sačekali su me u biblioteci uz tortu na kojoj je pisalo „Vaši volonteri“. Na fotografiji oni nasmejani, puni mladalačke energije, a bibliotekarka u suzama. To je bila poruka za mene – nastavite da tako radite svoj posao. To vas bodri, da uprkos svemu, nikada ne odustajete od svoje misije.
Koji savet biste dali roditeljima u vezi s tim kako da podstaknu decu na čitanje?
Važno je da nikada ne prestanete da čitate zajedno, porodično. Budite dobar primer. Okružite decu knjigama, stalno im ponavljajte da je obrazovanje kruna svega, da je znanje bogatstvo koje im niko ne može oduzeti, da će samo tako biti zadovoljni i korisni, kako lično tako i za svoju zajednicu. Neka im čitanje ne bude obaveza, već uživanje.
Detinjarije i Kreativni centar preporučuju vam knjigu Dejana Aleksića, višestruko nagrađivanog pisca za decu
KOGA SE TIČE KAKO ŽIVE PRIČE
Napisala Jasminka Petrović
Ilustrovala Maja Veselinović
Da li ste nekada razmišljali o tome kako žive priče? Možda vam se čini da tu nema ničeg neobičnog. Ipak, ne možete ni da zamislite šta se dešava kada zatvorite korice knjige. Priče tada nastavljaju da vode tajni život. To najbolje zna naš pisac, kome priče u ovoj knjizi nikako nisu dale mira. Te su se žalile na svoje junake, te su se žalile na svoj početak ili na kraj, jedna priča bila je užasno razmažena, a jedna mu je čak i pobegla iz knjige…
- Nagrada Srebrno Gašino pero za najduhovitije literarno ostvarenje za decu objavljeno u 2013. godini na međunarodnom festivalu humora za decu u Lazarevcu
- Nagrada 58. Međunarodnog beogradskog sajma knjiga za najbolju dečju knjigu u 2013. godini
- Oznaka White Raven za 2015. godinu (našla se u katalogu Međunarodne biblioteke za decu u Minhenu (International Youth Library), u kojem se preporučuju najbolje knjige za decu i mlade iz celog sveta).
Izvor: Detinjarije.com
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: KNJIGE
Tihana Lipovec Fraculj: Asertivnost je veština koja je korisna i deci i odraslima
Asertivnost je pojam koji potiče od engleske reči assertive, što znači uporan, samouveren, samosvestan. O tome kako se razvija i zašto je važan za život pričali smo sa autorkom knjige...
Kako uraditi domaći zadatak bez bitke u kući
Učitelj je rekao da je mom osmogodišnjem sinu za domaći dovoljno pola sata dnevno, ali je njemu redovno bio potreban jedan sat, pa i više od toga. Kukao je, žalio...
Knjiga „Kad stvari poljude“ u najužem izboru za Nagradu „Dušan Radović“
Zbirka pesama Dragane Mladenović Kad stvari poljude, u izdanju Kreativnog centra, našla se u najužem izboru za Nagradu Dušan Radović za 2023. godinu. Nagradu dodeljuje Biblioteka grada Beograda, a žiri,...
GABI, HRABRO SRCE BEOGRADA – knjiga o hrabroj keruši Gabi, izdavačke kuće Pčelica
Nakon ovog romana snimljen je i dokumentarni film sa svedočenjima autora, ali i učesnika događaja opisanih u knjizi GABI, HRABRO SRCE BEOGRADA. Autor Goran Marković otkrio nam je detalje o...
Nema komentara.