Tradicionalna igrališta deci ne pružaju mnogo prilike za improvizaciju – zna se čemu služe ljuljaške, klackalice, tobogani. Sa prirodnim elementima to nije baš tako jednostavno, i deca sama odlučuju na koji način će elemente koji su na igralištu upotrebiti u igri.
Piše: Jovana Papan
Plastika više nije u modi. Budućnost igrališta je zapravo u njihovoj prošlosti – prirodnim oblicima i materijalima koji su milenijumima predstavljali okruženje za dečju igru. Umesto svemirskog dizajna, sve više niču igrališta u kojima su glavni elementi pesak, kamen, voda, klade, brdašca, panjići.
U Americi su mediji već uočili ovaj nacionalni trend – prirodna igrališta sve češće se podižu u školama, vrtićima, na javnim površinama. Trend je započet 2005. godine, pod uticajem knjige „Poslednje dete u šumi“ novinara, Ričarda Louva. On je skovao frazu „sindrom nedostatka prirode“, upozorivši da je otuđenje dece od prirode povezano sa sve većom gojaznošću, depresijom i poremećajem pažnje novih generacija.
Dečja igrališta izlaze iz mode jer su dosadna
Prirodna igrališta kombinuju prirodne materijale i vegetaciju na način koji podstiče decu na igru i podučava ih o svetu prirode. Sastoje se od prirodnih skulptura (starih debala, krupnog kamenja), umetničkih dela od prirodnih materijala, ograda, staza i drugih elemenata napravljenih od kamena, šiblja, drveta, zemlje, kao i vodenih površina – potočića i lokvi.
Bolja na tako mnogo načina
Promoteri igre u prirodnom okruženju kažu da je prednost ovih igrališta u tome što deci omogućavaju mnogo više mogućnosti za igru. Na njima postoji puno materijala različitih tekstura koje deca mogu premeštati naokolo i baratati njima – blato, drvca, voda, zrna peska. Takođe, ova igrališta su mnogo jeftinija za izgradnju, a kako se pokazalo, i bezbednija za decu.
Na stranu praktične prednosti, igrališta od prirodnih materijala poseduju i neke skrivene dobrobiti. Naučnici su još pre nekoliko decenija primetili da boravak u prirodnom okruženju blagotvorno utiče na naše fizičko i psihičko stanje. Jedna studija iz 2001. godine pokazala je da puko postojanje drveća i trave u gradskim četvrtima već umanjuje nivo nasilja među ljudima. Druga studija je pokazala da se ljudi bolje oporavljaju od stresa kada su okruženi zelenilom.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: DIZAJN
Biblioteka koja je radnim stolovima priključila ogradice pokazala koliko malo je potrebno da se roditeljima olakša život
Kada je barbara Vidman kao samohrana mama podizala svog sna, bila je iskusila koliko je teško voditi decu u javne prostore koji nisu projektovani sa idejom da omoguće porodicama da...
Prvi beogradski crtani film Macak Žuća i drugari
Dušanka Komnenić je naša umetnica, profesorka i mama jednog dečaka. Od aktivnosti koje joj nikad ne dosade Dušanka voli da šeta po Beogradu, najviše u Krugu dvojke. Pre nego što...
Dela Uroša Đurića u kolekciji bečkog muzeja “Albertina”
GOTOVO mi je nestvarno što su moja dela ušla u muzej kakav je "Albertina", koji je u rangu "Luvra" ili "Ermitaža". Tu se čuva jedna od najvećih svetskih zbirki crteža...
Kreativni povratak u svakodnevicu – specijalna ponuda poklon setova
Svi se vraćaju na svoje mesto polako. Roditelji na svoje poslove koje su do skora većinom obavljali od kuće, a deca završavaju svoje školske obaveze, mališani se vraćaju u vrtiće....
Nema komentara.