Babu sam poštovao, ali je nisam voleo. Imao sam strahopoštovanje. Kasnije je i strah nestao. Za divno čudo ostalo je poštovanje…
Govorila mi je često baba. Milisavka se zvala. Nije baš bila Mila. Veoma stroga, opasna, nekada prenaporna…ali moja.
Nije pomagalo to što sam stvarno bio naopako nasađen.
Biti ispravno nasađen je značilo da slušam i verujem u sve što mi kažu. Ja nisam slušao. A bogami nisam ni verovao. Posebno nisam verovao onim “matoraćima” što su mi pričali “Mali, nemoj nikad da piješ i pušiš, ništa gore od toga nema!” dok sami otpijaju gutljaj piva i s merakom uvlače dim.
Babu sam poštovao, ali je nisam voleo. Imao sam strahopoštovanje. Kasnije je i strah nestao. Za divno čudo ostalo je poštovanje.
Kada je deda umro, prva moja rečenica je bila:
Bolje da si umrla ti, nego deda!
Za divno čudo nije to lično shvatila. Ona nas je volela na svoj način. Kada bismo napravili neki džumbus (bilo je to često), polomili nekom prozor loptom ili šta god… Ona bi stala na našu stranu.
Toliko je samouverena bila kad kaže: “Ko, moja deca. Ne. To nisu oni uradili!” da bi na poligrafu prošla.
Uvek je pričala da imam sve petice u školi. A nije baš tako bilo. I branila me je svom snagom, sve dok ne vidi da sam na sigurnom.
Posle par minuta opet bi rekla: Ti si naopako nasađen.
Dugo sam mislio da je to loše dok se pre par dana nije desilo baš ovo:
Krenuli smo motorima na planinu Ovčar, lep put, ne baš lepo vreme, oblaci, i zalutasmo. Na skretanju odosmo levo i nizbrdo do slepe ulice na kraju koje je manastir Sretenje.
Volim tu reč. Neko nekoga u životu sretne i desi se Sretenje. Baš volim ljude koje mi život pošalje, koje sretneš a nisi ih zvao, ili potajno jesi.
Od kako sam dobar sa sobom, život mi šalje dobre ljude.
Vrata nam otvara sestra Varvara, divna, pitka, nežna i blaga, kao moja druga baba Natalija.
Priča nam kako su Turci uništili manastir, spalili ga, zatim Nemci bombardovali, opljačkali… ali i da je jedan mali dečak čuvao ovce i imao san da ga obnovi, postao sveštenik, sahranjivao one koje niko nije hteo da sahrani u vreme kuge, za to dobio veliku nagradu i uspeo da ga obnovi.
Na kraju je sve dobro. Ako nije dobro znači da nije kraj.
Brzo preletesmo vekove i stigosmo do Đokovića. Pita se zašto ga mrze, šta im je učinio? Prihvatamo zajedno da ne znamo. Ne moramo sve ni shvatiti. Tako je. Dodaje:
Mi smo naopako nasađeni.
Pomislih “Šta?” Nije valjda da i ona na ovom svetom mestu misli ko moja pokojna Mirsa. I još to tako samouvereno tvrdi.
Nama je koren na nebu. Koliko god da nam krešu grane naš koren je sve jači. Ne mogu nam ništa.
Huh.
Izmamila mi je osmeh iz duše. Onaj što ide uz suze u krajevima očiju. Ogrejala mi je srce. Preokret kao u Igri prestola, sve izgleda suprotno od onoga što jeste. Rekoh sebi po prvi put u pozitivnom smislu:
Ti si naopako nasađen. Tebi je koren na nebu. Ne mogu ti ništa.
Srećan utorak svakome ko diše, čim to možeš, možeš i mnogo više.
Johny – naopako nasađeni 🙂
Prijavite se na besplatni newsletter na
https://subscribepage.io/bajkautorkom
Nikola Petrović Johny je autor popularnog bloga i instagram profila “Sasvim digitalno” i kreator E-booka “Kako uspešno voditi Instagram” koji vam može pomoći da vaše ideje proširite i do vašeg hobija napravite biznis.
Izvor: Detinjarije.com
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: ŽIVOTARIJE
Nekad je rešenje samo u razmišljanju izvan okvira (priča o dva kamenčića)
Na svom Facebook profilu Dina Cobo podelila je interesantnu priču sa veoma moćnom porukom i životnom lekcijom koja bi nam svima mogla koristiti: "Pre mnogo godina osoba koja je nekome...
Poklon nije ni bitan, koliko je važna ljubav koja se poklanja. Taj obični sapun prati nešto veličanstveno.
Vredne životne lekcije mogu se naći svuda oko nas - potrebno je samo da gledamo. Jedna od njih je svakako i ona koja se nalazi u tekstu koji je na...
Brankica Damjanović: Od svih ljubavi najosetljivija sam na ljubav očeva
Od ljubavi deca rastu i dobijaju je sa svih strana. Od prvih dana kad dođu na svet, od prvog dodira sa majkom, od prvog pogleda ponosnog oca na svoje dete......
Bukmarkić: Značaj čitanja za razvoj i preporuke knjiga za decu
Nema sumnje da je čitanje temelj intelektualnog i emocionalnog razvoja, kreativnosti i mašte kod dece. Čitanje u ranom uzrastu ne samo da bogati vokabular, već budi radoznalost i doprinosi razvoju...
Nema komentara.