Aleksandar Žolja: Muškarac na porodiljskom koje mu je omogućilo da posane bolji roditelj

Piše: Sara Velaga

Otac na poslovnom putu dobro je poznati film, ali i stanje u društvu u kojem se “zna” koja je uloga muškarca, a koja žene. Tako se žene pita na razgovoru planiraju li porodicu, propituje se njihova sposobnost balansiranja između majčinstva i karijere, a sve to jer se nekako duboko u patrijarhalnim korijenima vjeruje da muškarci ne trebaju ništa osim zarađivati. Kako bi razbili takav stereotip, pronašli smo pravog muškarca, koji je prije sedam godina otišao na porodiljsko odsustvo. Aleksandar Žolja za Lolu o tome zašto i kako se odlučio na tu odluku i šta mu je ona u životu donijela:

“Sticajem sretnih okolnosti, moje supruge, naše firme i faktora koji su se poklopili, mogli smo razmišljati o tome da ja budem taj koji će uzeti porodiljsko odsustvo. Jako nam je dobro došlo, jer je njoj bilo baš dosadilo a i željela se vratiti na posao, jer je bila potrebna tamo. Ja sam bio nekih pet mjeseci te 2009. godine na porodiljskom. Sreća je što smo radili u istoj organizaciji, koja to promoviše, a to je Helsinški parlament građana pa je ovo bio način da u praksi pokažemo fokus svog poslovanja. Tadašnjoj direktorici bilo je bitno da se moja supruga vrati, jer je bitnija u organizaciji. Problem motiva je najmanji problem, jer prosto smatram da je benefit provoditi vrijeme sa djecom, još ako te neko plaća za to. Ja sam bio otac i poslije toga i prije toga, ne samo u tih pet mjeseci i uvijek kažem da je bolje i ljepše biti sa svojom djecom nego sa nekim ljudima koje ne poznaješ.”

Poslovno okruženje je prema njegovom mišljenju ono koje vas zadesi silom prilika, jer nisi mogao birati kolege, ali ovdje biraš da budeš sa svojim djetetom. Vjeruje kako je za početak dovoljno promijeniti ugao, jer shvatite koje su prednosti boravka sa djecom. Njegova žena se bolje snalazi sa većom djecom, dok je on bolji u manjem uzrastu, koji je kako dodaje sasvim jednostavan, tako da im je bilo lako podijeliti obaveze. “Muškarci se često boje da uzmu dijete u ruke, naročito u prvim danima, misleći da su krhka, a ona su u suštini prilično jaka. Barem je moja Nađa bila takva, a i dan danas je takva”, dodaje Aleksandar. Sve nas to navodi da shvatimo da je on otac koji se i više nego odlično snalazi u svojoj ulozi, koju je ponosno prihvatio.

Ja sam bio otac i poslije toga i prije toga, ne samo u tih pet mjeseci i uvijek kažem da je bolje i ljepše biti sa svojom djecom nego sa nekim ljudima koje ne poznaješ.

Ono što on izdvaja jeste značaj obostranog roditeljskog učestvovanja u odgoju, radi čega misli da samohrani roditelji nemaju to ogledalo, kako je kod drugog i šta da rade. “Ako jedna osoba nije sigurna u sebe onda drži dijete pod staklenim zvonom, zato je jako bitno da budu tu oba roditelja. Međutim, tu se nalazi i problem i zakonske regulative, jer ako očevi hoće da budu plaćeni za to prije svega žena se mora vratiti na posao, a ženi niko ne može da zabrani porodiljsko, dok ocu može. Poslodavac je presudan u tome da dozvoli porodiljsko”.