Osoba sa ovim poremećajem je potpuno posvećena smanjenju tuđe agresivnosti i pokušajima da je drugi prihvate: u detinjstvu prednost uvek daje bratu, sestri ili vršnjacima iz razreda, a umanjuje važnost svojih uspeha

Autor: Zoran Milivojević
Istraživači ljudske psihe su često nalazili pramatricu nekog određenog ljudskog doživljavanja u psihologiji likova iz antičkih mitova. Antički opisi različitih zapleta u ljudskoj psihi i u međuljudskim odnosima su postali temelj za razumevanje psihe savremenog čoveka. Pored Edipovog, Elektrinog, Medejinog kompleksa ima čitav niz drugih psihičkih kompleksa.
Neke od priča u Starom zavetu su takođe poslužile za definisanje nekih duševnih stanja, a među njima i priča o bratoubistvu kao drugom grehu. Kao što je većini poznato, dva brata, zemljoradnik Kajin (Kain) i stočar Avelj (Abel) rezultate svog rada prineli su Bogu kao darove. Bog je uzeo Aveljeve darove, dok je odbio Kajinove. Osećajući se nepravedno odbačenim, Kajin je u afektu ljubomore i mržnje ubio svog rođenog brata.
Na osnovu ove starozavetne priče nastali su pojmovi Kajinov kompleks i manje poznati Aveljev kompleks.
Neprijateljski odnosi u domu
Kada ovu biblijsku priču prenesemo u svakodnevni život, u odnose roditelja i njegova dva deteta, dobijamo odnose ljubomore i mržnje između braće i sestara, dakle između onih koji bi po prirodi stvari trebalo da se međusobno vole, a koji su izazvani i potkrepljeni neravnomernim izražavanjem roditeljske ljubavi.
Kada roditelji imaju dvoje ili više dece tada se između dece pojavljuje problem međusobne ljubomore. Prvo je starije dete ljubomorno na mlađe koje doživljava kao nekoga ko mu je ukrao roditeljsku pažnju i ljubav. Kasnije je mlađe dete ljubomorno na starije zato što je starije, sposobnije i što su mu dozvoljene one stvari koje mlađem nisu. Kada je troje dece tada je u posebnom položaju srednje dete koje je istovremeno ljubomorno i na mlađe i na starije dete. Kada su deca istog pola, i što je između njih manja uzrasna razlika, problem je više izražen.
Roditelji žele da između dece postoji osećanje pripadnosti i ljubavi i na različite načine se, više ili manje uspešno, bore da deca prevaziđu osećanje ljubomore i da međusobno razviju prijateljske odnose. Kada u tome nisu potpuno uspešni, postoji opasnost da se između dece razviju ambivalentni odnosi, to jest odnosi u kojima postoji i ljubav i mržnja, naizmenično prijateljstvo i neprijateljstvo, ili, čak, da nastanu otvoreni i direktni neprijateljski odnosi. Tada postoji rizik da kod dece nastanu Kajinov i Aveljev kompleks.
Osoba sa Kajinovim kompleksom veruje da uvek mora biti bolja od drugih, da uvek mora dobijati pažnju i ljubav, a kada to nije slučaj, ima snažno osećanje ljubomore, zavisti ili mržnje. Zbog toga ona reaguje otvorenim ili prikrivenim neprijateljstvom prema svom rivalu.
Kada osoba pati od Aveljevog kompleksa, ona sve čini da ne bude odbačena i „ubijena” od strane brata ili sestre, ili od drugih svojih vršnjaka. Celokupno njeno ponašanje je posvećeno smanjenju tuđe agresivnosti i izgradnji prihvatanja od strane drugih. U detinjstvu ona uvek daje prednost bratu ili sestri, trudi se da ne bude uspešnija od njih, čini im razne usluge, poklanja svoje igračke, oduzima važnost svojim uspesima, a divi se tuđim, iako su tuđa dostignuća možda manja od njenih.
Sigurno u „zlatnoj sredini”
Ovaj odnos koji se često izgrađuje u porodici, dete prenosi i na vršnjake iz razreda. Zbog toga se ono ne ističe, ne želi da bude lepše obučeno od drugih, niti da bude uspešnije od drugih. Ono na sve načine teži sigurnosti u pripadanju „zlatnoj sredini” jer kao što je za njega opasno da se ističe na pozitivan način, tako je opasno isticanje na negativan način. Kada odraste, ono nastavlja da se ponaša na isti način izbegavajući moguće odbacivanje i neprijateljstvo drugih.
Roditelji često smatraju da je za detetov razvoj presudan njihov uticaj na dete, zaboravljajući da na dete isto tako moćno može da utiče i odnos sa bratom ili sestrom, kao i sa vršnjacima iz razreda. Zato kod one dece koja su tiha i „nevidljiva”, koja se plaše isticanja, uspešnosti i važnosti, treba pomisliti na Aveljev kompleks. Realnost dečjeg sveta jeste da sve dok je raznih „Kajina” biće i raznih „Avelja”, a rešenje je da dete prevlada strah od odbacivanja i da se bolje nosi sa neprijateljstvom vršnjaka koje izvire iz zavisti i ljubomore.
Izvor: Politika
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: REČ STRUČNJAKA
Dr Vladimir Đurić: Neki ljudi će kasniti samo kod nas, a nikad na aerodrom – i to dosta govori o njima!
Aerodromi nemaju nikakav problem sa ljudima koji kasne. Niti ih zanimaju njihovi razlozi, objašnjenja i alibiji… Niti to kakvi su oni kao ljudi, kakve su im crte ličnosti i navike....
Zašto je nekim ljudima tako teško da kažu ne?
Piše: Tijana Mirović, psiholog i psihoterapeut Nije lako reći ne! Ne, zaista nije lako reći šta mislimo i dati drugima do znanja da nam se nešto ne dopada ili ne...
Biljana Vasić: Tekstovi Marčela, Goblina, Hladnog piva, Dža ili bu, Grua – na času tumačenja socijalne lirike
Često kažemo kako deca danas ništa ne čitaju, žalimo se na njihovo duhovno odsustvo na časovima lektire i nemoć nastavnika da ih zainteresuju i motivišu. Zameramo im da su lenji,...
Dr Vladimir Đurić: Nije velika mudrost motivisati mlade da uče
Mislim da uopšte nije neka velika mudrost motivisati mlade da uče… Samo im treba SOPSTVENIM PRIMEROM pokazati da vam je baš učenje donelo dobar život. Mada… Možda im ni ne...
Nema komentara.